Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe

Nicanje iz tame

MARGERITA RAKIĆ

koje će se održati u petak 1. svibnja u 19 sati u Galeriji Flora.

Izložba se može pogledati do 16. svibnja svaki dan od 9-13 sati i od 16-19 sati sati. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com

***

Izložba Nicanje iz tame Margerite Rakić uspostavlja vizualno i misaono polje u kojem se pitanje početka promatra kao trajno stanje napetosti između neodređenog i oblikovanog. Projekt se nadovezuje na autoričin diplomski rad iz 2022. godine, u kojem se bavila odnosom kaosa i kreacije kao likovnim problemom. Polazeći od kozmogonijskih mitova koje je sustavno analizirao Eleazar Moiseevich Meletinskii, a u kojima se kaos pojavljuje kao mrak, ponor, voda ili bezoblična materija, autorica prevodi temeljne principe mitološkog narativa u likovni jezik.

Odabir mitološke teme može se pritom čitati i kao metafora nastanka umjetničke ideje. Kao što u mitovima svijet nastaje iz kaosa, tako i ovdje slika proizlazi iz početne neodređenosti – iz prostora u kojem se oblikuje osobni imaginarij. Fantastične predodžbe kojima obiluje mitski svijet autorici omogućuju slobodu interpretacije. Ta otvorenost omogućuje razvoj vlastitog vizualnog jezika i transformaciju motiva.

U tom smislu, kaos se promatra kao preduvjet poretka: zasićeno stanje puno potencijala i mogućnosti. Tamna površina crteža ne djeluje kao pasivna pozadina, već kao aktivni nositelj slike. Ona posjeduje vlastitu gustoću i unutarnju dinamiku iz koje se rađaju oblici.

Ključnu ulogu u artikulaciji ove ideje ima sam materijal. Osim što omogućuje precizno stupnjevanje tonova crne boje, ugljen je tvar koja već u sebi nosi ideju kaosa. Nastaje procesom izgaranja bez prisutnosti kisika, čime se organska materija pretvara u gotovo čisti ugljik. U tom smislu, on je već prošao put raspada i preobrazbe: od žive biljke do ostatka, koji se ponovno aktivira u činu stvaranja slike.

Njegova crnina nosi dvostruko značenje. Ona priziva dubinu, tlo i raspadanje, ali istodobno upućuje na plodnost i mogućnost novog početka. Kako ističe Yi-Fu Tuan u svom djelu Topofilija, crna boja u različitim kulturama nosi razna značenja, no upravo ta istodobna prisutnost života i smrti čini je posebno snažnim simboličkim poljem.

Iz takvog odnosa prema materijalu proizlazi i organizacija površine. Crteži velikih formata razvijaju se kao gusti, gotovo neprohodni prostori. Ono što bismo mogli imenovati kao horror vacui ne pojavljuje se kao dekorativni princip, nego kao nužnost: kaos je uvijek pun, uvijek prenapučeno polje potencijala. Površina je zasićena i obilježena stalnim odnosom između raspada i formiranja.

U tom kontekstu, motiv vegetacije dobiva posebno značenje. Grmovi, bršljan i suho lišće izranjaju iz tamne podloge i ostaju čvrsto vezani uz nju, kao nositelji značenja rasta, rađanja života i plodnosti. Njihova pojavnost istodobno upućuje na vitalnost i prolaznost, na proces koji se odvija između nastanka i nestajanja.

Autorica polazi od konkretnih prizora iz prirode koje prepoznaje intuitivno, vođena atmosferom i osobnim dojmom. Odabrani motivi potom se prevode u crtež kroz dugotrajan i promišljen proces, u kojem se ispituje njihov oblik, struktura i odnos prema prostoru slike.

U najnovijem radu dolazi do pomaka unutar samog ciklusa. Dok su raniji crteži temeljeni na izranjanju biljaka iz tamne pozadine, ovdje se odnos obrće: tamne forme stabljika nalaze se u prvom planu, dok se pozadina posvjetljuje. Ovaj obrat označava prijelaz unutar ciklusa koji otvara novi odnos između tame i svjetla, između ishodišta i onoga što iz njega nastaje.

Ovakav pomak dodatno naglašava temeljnu ideju ciklusa – da se odnos između početka i nastajanja stalno iznova preoblikuje. Upravo u toj promjenjivosti dolazi do izražaja uloga mitološkog imaginarija, koji omogućuje višestruka čitanja i stalno širenje značenja.

U tom suodnosu početka i procesa iščitava se potencijal ovih radova. Stvaranje se ovdje oblikuje kao otvoreno polje značenja koje nastaje u susretu slike i pogleda. Promatrač pritom ima aktivnu ulogu, oslanjajući se na vlastiti imaginarij i iskustvo. Svaki pogled otvara novo čitanje, a slika se uspostavlja kao prostor interpretacije, potičući promatrača da sliku promatra kao proces koji se i dalje odvija.

Dora Lučić

*

Margerita Rakić rođena je u Puli 1991. godine. Nakon završene Opće gimnazije Pula 2009. upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomski studij završava 2015. i stječe naziv magistra primijenjene umjetnosti. Bavi se pedagoškim radom, kao i provedbom radionica edukativnog karaktera za djecu. Diplomski studij Likovne pedagogije upisuje akademske godine 2019./2020. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Titulu magistra likovne pedagogije stječe 2022. godine. Živi i radi u Puli.