MENI JE OKOVANI PROMETEJ SLOBODAN
Je li ipak PR u smislu vođenja profila na Facebooku ili Instagramu ili nekoj drugoj platformi danas jako bitan? Viđeli smo kako se sve češće političari javljaju na društvenim mrežama i komentiraju svega i svašta, pa se posvađaju, jer im ovi ili oni mediji nisu skloni. Trump je u tome pravi majstor! Ima onih koje doživljavaju društvene mreže isključivo za zafrkanciju, jer ljude zamaraju ozbiljniji razgovori ili moraliziranje ili nekakvo pozivanje na odgovornost? Što je PR u svakodnevnom životu, nešto što jednako dobro dođe pjevaču, znanstveniku, frizerki ili blagajnici, političaru, branitelju… svejedno. Taj osjećaj da znaš kad, kome, i koliko se trebaš pohvaliti, a kako se pritom ne osjećaš loše, jer su ti roditelji govorili da je skromnost vrlina, i kako nikad ne smiješ hvaliti sam sebe, nego čekati da drugi primijete tvoje uspjehe i slično. U našem Gradu negda je bio istančan osjećaj za mjeru, iako ima istrčavanja; tipa zavidni, ljubomorni, ignorirancija…itd. A što ćemo; evo Marin Držić je nedavno dobio spomenik.
Upravo zato i spominjem taj osjećaj za mjeru, da znaš fino dozirati, a ne izazivaš reakcije nekog tipa koji svako malo se fotka u badiću, pokazujući…hmmmm!
Mnogi ljudi koje znam i koji stvarno odlično rade svoj posao, bivaju stjerani u kut od strane ljudi koji su objektivno osjetno lošiji, ali su sigurni u sebi i nije im neugodno napraviti sami sebi reklamu, ili kad objave neki svoj rad; to skroz neovisno o struci i/ili ciljevima; jednostavno to se osjeti!
Imaš ljude koji imaju taj samopromotivni gen; ma …bili oni propali komičari, savjetnici za modu, menadžeri, političari ili lajf koučevi, penzići ili koji žive od toga.
I imaš ljude koji se znaju izreklamirat onda kad im je to potrebno. Za ove i one lobije, ciljeve, nadmetanja, u slučaju promocije na poslu, ili kad se treba izborit za neki projekt ili nešto četvrto. A inače su odlični i rade svoj posao u tišini.
Ok…primjerice; znanost koju se drži zaključanu u nekom mračnom kabinetu ne služi svojoj svrsi, a ta je da poboljšava svijest o svijetu oko nas a samim time i život svakog pojedinca u Hrvatskoj je najmanje zastupljena!? Dobila sam ovakav odgovor: ‘ Što će mi daj davež od znanstvenika i u kojem su Institutu!? Moji prijatelji imaju svoje stranice pomoću kojih promoviraju svoj rad. Web stranice su normalna stvar već godinama.
Koja je poanta uopće?
Jedno je kad projektna skupina napravi web stranicu i na njoj posta novosti, a drugo je kad otvore stranicu na kojoj se naslikavaju s čašama vina u rukama, na plaži u suton, ili koriste intervju da se pohvale kakvu odjeću nose, otkud im je muž i koliko djece imaju.
Kad govorim o PR-u, ne mislim (ponavljam se) na javne platforme kao takve, nego na tu konkretnu osobinu da ti nije neugodno pohvaliti se, istaknuti što si napravio, jasno i glasno istaknuti neki svoj uspjeh ili za neuspjeh; baš …baš!?
Sad, o pojedinom zanimanju, vokaciji i cilju koji svatko od ima ili voli, metoda i platforma se razlikuju; oni koji žele putovati ili im je cilj dobivati sponzorsku odjeću, naravno da će si stvoriti javni profil koji će im pomoći da taj cilj ostvare. Nekome tko radi sasvim drugi tip posla i ima drugačije ciljeve (npr. doći do top menadžmenta, postati partner u odvjetničkom uredu, dakle, u područjima koja nisu javna), metode i platforma će se razlikovati. Bit će ograničen na poslovni kontekst, ali i dalje ostaje da će bolje i brže napredovati ljudi koji imaju urođen taj osjećaj za PR, od nekog tko možda ima puno znanja i iskustva, ostvaruje dobre rezultate, ali nema taj osobni PR.
Vjerujem kako se tijekom vremena ipak razotkriva bez obzira na PR ..tko je kakav u cijeloj priči; bitne su karakteristike osobe.
Ne znam je li me kapirate!?
Ali bez obzira na plakanje u mačku, netko nema previše inhibicija koje bi ih sprječavale da ostvare ono što su zamislili, a što većina ljudi neće ostvariti, ne zato što nemaju potrebne sposobnosti ili vještine, nego zato što su inhibirani odgojem, pristojnošću ili osjećajem za mjeru.
Ali ne radi se tu samo o individualnim osobinama, nego i klasnim i stranačkim itd.
Zabavno mi je koliko je srednja klasa inhibirana i dirigiranima iracionalnim uzusima, do te mjere da, primjerice, često u tim krugovima nije prihvatljivo reći da voliš česan i pancetu, jer to implicira prehrambenu neosviještenost i priprostost.
Dok će pripadnik više ili niže, radničke klase bez problema reći i da voli Trumpa; (i ovo zadnje vrijedi na cijelom Zapadu).
Bojim se kako ljudi u danom trenutku ne vide što ih otkriva. Meni ne bi palo na pamet zavidjeti na ičemu što znam o nekome, niti smatrati da ima ili nema neke kvalitete koji si navlači.
Pa, nisam otkrila ništa što nisam već ranije napisala o sebi, ne moraš biti oštroumni Sherlock da to svako –malo to otkrivaš. Ono trenutno što osjećaš je Istina! Dok ti dođe do uma, već je prerađeno… pa ispadne… što ispadne!
Činjenica je da kad je čovjek dobar, stvarno dobar, onda mu ne treba samopromocija čime god se tješili mediokriteti.
Danas u doba demokracije – PR je sve.
I onda tako neke stvari ‘slučajno’ dođu u medije kako bi se razotkrile jer su bile sakrivene, ili budu izignorirane ili ismijane kao nevažne. Hrvatsko društvo je, generalno gledano, prilično nesklono znanju i istini. Ne mogu si pomoći, ali meni je okovani Prometej slobodan. Ali idem još malo guglati da vidim taj okrutni svijet u kojem je hvalisavost na cijeni.
Jadranka