Božić nije samo okićen bor. Božić je davanje. A ako treba, neka traje cijelo godište, kao ova naša butiga – Christmas shop ‘Nostalgija’ – u Gradu! A to bi mi svi željeli, jer smo u biti djeca u srcu, želimo čaroliju, poklone…to ozračje dobrote i ljubavi!

Lako je biti dobar u božićno vrijeme, uza sve druženje i pozive na donacije, okićene ulice i butige koje potiču na toplinu doma, okićen bor i obitelj za blagdanskim stolom, a vatra u kaminu pucketa. A kada Božić i vrijeme darivanja prođu i sve se vrati opet po starom i zaboravlja se na ljude s nevoljama. Humano djelovanje opet će pasti samo na rad ljudskih anđela bez krila, s dvije noge kojima čvrsto stupaju po tlu i hodaju naokolo, kuhaju i prikupljaju. To su humanitarci i volonteri koji žive bit Božića svaki dan. Bolne scene ljudskih drama, bolesti, gladi, tuge, beskućništva, prikazuju siromaštvo hrvatskih građana koje raste iz godine u godinu. Nakon što je u medijima po tko zna koji put osvanuo poziv u pomoć zbog praznih polica socijalne samoposluge, a ‘Mreža hrane’ prozvala Ministarstvo poljoprivrede za sustavnu nebrigu oko tog problema u njihovu resoru, oglasili su se iz Ministarstva. Uvjeravaju da intenzivno rade na unapređenju sustava doniranja hrane, a problematika je, kažu, složena.

Godine su prošle otkako je doniranje hrane oslobođeno PDV-a i trebao je to biti prvi korak za izgradnju sustava kojim će se učinkovito donirati, skladištiti i transportirati hrana, no za “banke hrane” kao organiziranog sustava i dalje nema. Na popisu smo lijepih želja i nikad dosanjane budućnosti; što se tiče ministra Tolušića.

Imamo najhumanije građane u svijetu ali najnehumaniji sustav; reduciraju se socijalna prava, lijekovi za djecu, skuplji lijekovi za karcinom i liječenje, pregledi kod specijalista, terapije, odlasci na rehabilitacije, školovanje djece s invaliditetom ne prate sustav redovne nastave. Oni koji se izbacuje na ulice prisiljeni su pred kamere, a takvih je iz dana u dan sve više!

Snimke koje bolno prikazuju siromaštvo hrvatskih građana TV ekipa ‘Potrage’ pustila je saborskim zastupnicima. Rijetki su priznali krivnju, a većina ih je – pobjegla. Zašto!? Onu jesu izabrani da nama služe! Neki ljudi su u stanju stvarno spoznati druge ljude, a neki uopće ne. Ono što mi nazivamo znanje, u biti je samo poznavanje – jer je to izvan nas, pa možemo poznavati samo površinu. Kad čovjek istinski voli i prihvaća druge, spoznaje ih iznutra pa to više nije samo poznanstvo; to je sada nova dimenzija života. Ali to zahtijeva i hrabrost. Čovjek koji suosjeća, tuđu bol shvaća i razumije, međutim, empatičan čovjek s drugim osjeća bol. A kako ljudski obrambeni mehanizmi djeluju tako da čovjeka nastoje zaštititi od boli, nije čudo da je tako rijetka osobina. I da zastupnici bježe. Pa i mnogi… A za to je potrebno da barem ponekad sasvim zaboravimo na sebe, na svoj ego. “Nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve” – reče nam ministar Kujundžić. Pitam se kome blindirane limuzine!? I dalje (ne)svjesni sebe, možemo barem nakratko doživjeti bogati unutarnji svijet drugog ljudskog bića. I još nešto važno; smanjujući dobrobit ljudi u zemlji nam Hrvatskoj u korist njih, upravljača, dolazi do potpunog propadanja…

Jadranka