– u ozračju „jugoslavenske zajednice“

„’Republika Danče’ postojala je prije osnutka plivačke sekcije Š. K. ‘Juga’ krajem 1923. godine. Omladina je nastavila u ljetu 1924. god. svoj život na Dančama, kolijevci ‘Juga’ u novim okolnostima. Svoje običaje nije zaboravila. I danas [1984.], nakon više od šest desetljeća, ima njihovih tragova. Stari grb i zastavu Republike [Danče] čuva Ivica Dabrović [(rođ. 1908.)], doživotni predsjednik ‘Juga’. Kod njega je pohranjena i bilježnica iz tih davnih vremena, koju je ispisao Frano Dabrović jedinstvenim koloritom, dočaravajući dančarsku mistiku i običaje Republike Danče. […]

‘Ispod Buića’ se nazivao istočni dio Banja sve do današnjeg hotela Excelsior. Luko Grbić, pripadnik Republike Banje iz tih vremena, danas govori ovako o prvim godinama kupališnih republika: ‘Pojavu kupališnih republika treba povezati s općim oduševljenjem uz slom Austro-ugarske i pri stvaranju jugoslavenske zajednice. Prvi poglavari republika bili su ozbiljni ljudi koje je mladost molila da preuzmu tu funkciju. Najbrojniju mladost imaju kraljevina Banje i republika Danče. Mislim da su najstarije Banje, pa Danče ili kraljevina Kolorina, zatim republika Pile, a najmlađa je republika Porporela. Družine u Lapadu i Gospi Milosrđa nemaju obilježja republika. Sve kupališne republike imaju svoje boje, zastavu, borbene odrede. Održavaju godišnje feste. Pomorske države su Banje i Pile jer posjeduju barke ili gondole [gondule]. Banje su smatrane elitnim kupalištem, a živahnija mladost se kupa u istočnom dijelu udaljenom od kabina. Kabine su i na kupalištu Šulić (kraljevina Kolorina) i zato je primjetno prisustvo ženske mladosti. U pilama je skoro isključivo muška omladina, te su naglašene takmičarske igre. Porporela se tada ne smatra kupalištem, a mladost koja se kupa ima manje kontrolirano ponašanje od one iz ostalih republika’. […]

Frano Dabrović (1900.-1954.), kasnije poznati građanin Dubrovnika i prvi predsjednik NO Dubrovnika poslije II. svjetskog rata, bio je u mladosti jedan od nosioca duha nestašne, organizirane mladosti na Dančama. ‘Republiku Danče’ doživljavao je na osobit način. Požutjele stranice njegove bilježnice mogu pomoći da se dobije predodžba o životu omladine, i o ambijentu na Dančama iz prvih dana nakon I. svjetskog rata. Njegova supruga, ud. Štefe, tvrdi da je bilježnicu ispisao kao dvadesetogodišnji mladić, a ima i drugih indicija da je tako. […]

U trenutku osnivanja ‘Juga’, igrači i plivači smatrali su se dijelom Naroda Republike Danača, koja je nastavila živjeti u dualizmu i jedinstvenosti sa PK ‘Jugom’. ‘Jug’ preuzima boje ‘Velikog Naroda’ i himnu (Tre-tre-tre-se se tko u ‘Juga’ dirne… itd.). Djeca na Dančama dugo vremena nose bijelo-plave gaćice – boje ‘Malog naroda’, itd. Posljednjem predsjedniku Republike Danča Vinku Puljizoviću priznavana je titula ‘Kakamuka III’ čak do početka II. svjetskog rata. […]

Prof. Cvijeto Job (rođ. 1899.): ‘Pamćenje me izdaje [1984. godine]. Šteta je što se o republici Danče nije pisalo. Bio sam na Dančama sretan kao mladić. U našem životu je bilo romantike. Izmišljali smo igre, pjevali, maškaravali, fundavali. Bilo je i zajedničkih sastanaka. Sjećam se da su među najagilnijim bili Frano Dabrović i neki Kolja [Jovanović], tvorac Jugove (ustvari Dančarske!) himne’.

Ivica Dabrović (rođ. 1908.): ‘Ratove koje je vojska [kupališnih republika] vodila bile su obrane s kopna uključujući i bacanje ježeva, napadi na gondole [gondule] i barke protivnika, fundavanja i slično. Ratna stanja prekidala su se o danu sv. Lovrijenca kada su sve republike sudjelovale u programu proslave Kolorine’.“ (Stefi Moretti, Uz 60-tu objetnicu plivačkog i vaterpolskog kluba „Jug“ (1923-1983), Tragom bilježnice Frana Dabrovića, Dubrovački horizonti, god. XVI, br. 24, Zagreb, 1984, str. 135-137, 143, 152).

Stefi Moretti

[Izvatke odabrao: Đivo Bašić]