Nema djeteta koji ne zna za Svetog Nikolu i koji željno ne iščekuje njegov dolazak 6-ti prosinca, (a pri tom se potajno pribojava da umjesto slatkiša ne stigne Krampusova šiba!)Prema povijesnim podacima, Nikola je živio u 4.stoljeću. Bio je biskup u gradu Miri, u današnjoj Turskoj. Isticao se dobrotom prema bližnjemu, a strogoćom prema sebi. Umro je visokoj starosti, godine 324. Od početka je štovan na Istoku i Zapadu. Šest stoljeća poslije, godine 1087. njegove su relikvije donesene u talijanski grad Bari. Otada se na osobit način slavi u tamošnjoj katedrali.

Već samo izabiranje Nikole za biskupa u Miru ispričano je legendom. Nakon smrti svojih roditelja razdijelio je siromasima veliko naslijeđe i posvetio se svećeničkom staležu. Kad je u gradu umro biskup, nisu se mogli složiti koga u gradu postaviti na novoga pastira. Dogovorili su se da to bude svećenik koji slijedećeg dana prvi dođe u crkvu. Bio je to Nikola. To je još uvijek bilo vrijeme velikih progona kršćana, koje su provodili rimski carevi pa je biskupom mogao biti razuman i hrabar čovjek.

Običaj je da «Nikola» uoči svojega spomendana, noću od 5. na 6. prosinca, djeci donosi darove u pripravljenu čizmu, cipelu ili košaricu.

Legenda govori i da je Nikola krenuo na hodočašćenje u Svetu zemlju (Palestinu). Za putovanja nasta oluja i lađa je gotovo potonula. Nikola zaprijeti valovima i vihori i oluja se utiša. Eto razloga da Nikola postane zaštitnikom mornara i svih putnika, pa se njegova slika može susresti u svim lukama svijeta.