Ana i Ivica prikupili su za vas zanimljive citate i činjenice vezane uz Iran i rat:

• Dio teksta iz 2015. godine u vezi zaoštravanja sadašnjeg sukoba između Izraela (USA) i Irana. Pogledajte i dio teksta iz knjige od Beinsa Douno – Drugi dolazak -Apokalipsa – Svijet će biti spašen: https://www.beinsa-douno.com/the-second-coming-ebook-from-the-master-beinsa-douno-peter-deunov.html – Peter Deunov (Beinsa Douno) – THE SECOND COMING – Apocalypse – The world will be saved!
• https://www.globalresearch.ca/pre-emptive-nuclear-war-role-israel-attack-iran/5677025  Pre-emptive Nuclear War: The Role of Israel in Triggering an Attack on Iran Preventivni nuklearni rat: uloga Izraela u pokretanju napada na Iran – Profesor Michel Chossudovsky –  Globalno istraživanje, 14. travnja 2024
• poglavlje III Globalizacije rata –  The Globalization of War. America’s Long War against Humanity, 2015 – Tekst ispod je III. poglavlje knjige Michela Chossudovskog pod naslovom: Globalizacija rata. Američki dugi rat protiv čovječanstva , Global Research Publishers, Montreal, 2015.   Za naručivanje knjige izravno od Global Researcha kliknite ovdje  – Ovo poglavlje daje povijesnu perspektivu američkih ratnih planova usmjerenih protiv Irana, uključujući korištenje preventivnog nuklearnog napada, korištenjem “upotrebljivijeg” taktičkog nuklearnog oružja niske snage. Ova analiza je od posebne važnosti za stalne prijetnje Bidenove administracije da će napasti Iran.

***

Dok se može konceptualizirati gubitak života i razaranje kao rezultat današnjih ratova, uključujući Irak i Afganistan, nemoguće je u potpunosti shvatiti razaranje koje bi moglo proizaći iz Trećeg svjetskog rata, korištenjem “novih tehnologija” i naprednog oružja, dok se ne dogodi i postaje stvarnost. Međunarodna zajednica podržala je nuklearni rat u ime svjetskog mira. “Učiniti svijet sigurnijim” opravdanje je za pokretanje vojne operacije koja bi potencijalno mogla rezultirati nuklearnim holokaustom.”

Gomilanje i raspoređivanje naprednih sustava naoružanja usmjerenih protiv Irana započelo je neposredno nakon bombardiranja i invazije na Irak 2003. godine. Od samog početka, ove ratne planove vodio je SAD u vezi s NATO-om i Izraelom.

Nakon invazije na Irak 2003., Bushova administracija identificirala je Iran i Siriju kao sljedeću fazu “puta do rata”. Američki vojni izvori nagovijestili su u to vrijeme da bi zračni napad na Iran mogao uključivati ​​razmještanje velikih razmjera usporedivo s američkim bombardiranjem Iraka “šok i strahopoštovanje” u ožujku 2003.:

Američki zračni napadi na Iran uvelike bi premašili opseg izraelskog napada 1981. na nuklearni centar Osiraq u Iraku i više bi nalikovali prvim danima zračne kampanje protiv Iraka 2003.1.

“Teatar Iran u bliskoj budućnosti” (TIRANNT)
Američki vojni planeri pod kodnim nazivom TIRANNT, “Theatre Iran Near Term”, simulacije napada na Iran pokrenute su u svibnju 2003. “kada su modelari i obavještajni stručnjaci prikupili podatke potrebne za analizu scenarija na razini kazališta (što znači velike razmjere). za Iran.”2

Scenariji su identificirali nekoliko tisuća meta unutar Irana kao dio Blitzkriega “Šok i strahopoštovanje”:

Analiza, nazvana TIRANNT, za “Theatre Iran Near Term”, bila je povezana s lažnim scenarijem za invaziju Marinskog korpusa i simulacijom iranskih raketnih snaga. Američki i britanski planeri vodili su ratnu igru ​​na Kaspijskom moru otprilike u isto vrijeme. I Bush je naredio američkom strateškom zapovjedništvu da izradi globalni ratni plan za napad na iransko oružje za masovno uništenje. Sve će se to u konačnici uklopiti u novi ratni plan za “velike borbene operacije” protiv Irana za koji vojni izvori potvrđuju da sada (travanj 2006.) postoji u obliku nacrta.

… Pod TIRANNT-om, planeri vojske i Središnjeg zapovjedništva SAD-a ispitivali su kratkoročne i jednogodišnje scenarije za rat s Iranom, uključujući sve aspekte velike borbene operacije, od mobilizacije i raspoređivanja snaga do operacija postratne stabilnosti nakon promjene režima. 3

Razmatrani su različiti “kazališni scenariji” za sveopći napad na Iran:

Američka vojska, mornarica, zrakoplovstvo i marinci pripremili su borbene planove i proveli četiri godine u izgradnji baza i obuci za “Operaciju Iranska sloboda”. Admiral Fallon, novi šef Središnjeg zapovjedništva SAD-a, naslijedio je računalne planove pod imenom TIRANNT (Theatre Iran Near Term).4

Godine 2004., oslanjajući se na početne ratne scenarije pod TIRANNT-om, potpredsjednik Dick Cheney naložio je američkom strateškom zapovjedništvu (USSTRATCOM) da sastavi „plan za nepredviđene situacije” velike vojne operacije usmjerene protiv Irana „koja će se upotrijebiti kao odgovor na još 9/ 11 terorističkih napada na Sjedinjene Države” pod pretpostavkom da bi vlada u Teheranu stajala iza terorističke zavjere. Plan je uključivao preventivnu uporabu nuklearnog oružja protiv nenuklearne države:

Plan uključuje zračni napad velikih razmjera na Iran korištenjem konvencionalnog i taktičkog nuklearnog oružja. Unutar Irana postoji više od četiristo pedeset velikih strateških ciljeva, uključujući brojna mjesta za koje se sumnja da su razvili program nuklearnog oružja. Mnoge su mete ojačane ili su duboko pod zemljom i ne mogu se uništiti konvencionalnim oružjem, stoga nuklearna opcija. Kao iu slučaju Iraka, odgovor nije uvjetovan stvarnom uključenošću Irana u teroristički čin usmjeren protiv Sjedinjenih Država. Nekoliko viših časnika zračnih snaga uključenih u planiranje navodno je zgroženo implikacijama onoga što rade – da je Iran pripremljen za neprovocirani nuklearni napad – ali nitko nije spreman naštetiti svojoj karijeri iznošenjem bilo kakvih prigovora.5

Vojna mapa puta: “Prvo Irak, zatim Iran”
Odluka o ciljanju Irana pod TIRANNT-om bila je dio šireg procesa vojnog planiranja i slijeda vojnih operacija. Već pod Clintonovom administracijom, Središnje zapovjedništvo SAD-a (USCENTCOM) formuliralo je “planove na ratištu” za invaziju prvo na Irak, a zatim na Iran. Pristup nafti Bliskog istoka bio je navedeni strateški cilj:

Široki nacionalni sigurnosni interesi i ciljevi izraženi u Predsjednikovoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji (NSS) i Predsjednikovoj Nacionalnoj vojnoj strategiji (NMS) čine temelj strategije Središnjeg zapovjedništva Sjedinjenih Država. NSS usmjerava provedbu strategije dvostrukog obuzdavanja odmetnutih država Iraka i Irana sve dok te države predstavljaju prijetnju interesima SAD-a, drugim državama u regiji i vlastitim građanima. Dvostruko obuzdavanje osmišljeno je za održavanje ravnoteže snaga u regiji bez ovisnosti o Iraku ili Iranu. Kazališna strategija USCENTCOM-a temelji se na interesima i usredotočuje na prijetnje. Svrha angažmana SAD-a, kao što je prihvaćeno u NSS-u, jest zaštititi vitalni interes Sjedinjenih Država u regiji – nesmetan, siguran pristup SAD-a/Saveznika nafti iz Zaljeva.6

Rat protiv Irana promatran je kao dio niza vojnih operacija. Prema (bivšem) zapovjedniku NATO-a generalu Wesleyju Clarku, Pentagonova vojna karta sastojala se od niza zemalja:

[Pet] petogodišnji plan kampanje [uključuje]… ukupno sedam zemalja, počevši s Irakom, zatim Sirijom, Libanonom, Libijom, Iranom, Somalijom i Sudanom.6 (Za više detalja, vidi Poglavlje I)

Uloga Izraela
Bilo je mnogo rasprava o ulozi Izraela u pokretanju napada na Iran.

Izrael je dio vojnog saveza. Tel Aviv nije glavni pokretač. Nema poseban i jasan vojni program.

Izrael je integriran u “ratni plan za velike borbene operacije” protiv Irana koji je 2006. formuliralo Američko strateško zapovjedništvo (USSTRATCOM). U kontekstu velikih vojnih operacija, nekoordinirana unilateralna vojna akcija jednog koalicijskog partnera, naime Izraela, s vojne je i strateške točke gotovo nemoguća. Izrael je de facto član NATO-a. Svaka akcija Izraela zahtijevala bi “zeleno svjetlo” Washingtona.

Napad Izraela mogao bi, međutim, biti iskorišten kao “mehanizam okidač” koji bi pokrenuo sveobuhvatni rat protiv Irana, kao i odmazda Irana usmjerena protiv Izraela.

S tim u vezi, postoje naznake koje sežu do Busheve administracije da je Washington doista razmatrao opciju početnog (podržanog SAD-om) napada od strane Izraela, a ne direktne vojne operacije pod vodstvom SAD-a usmjerene protiv Irana. Izraelski napad – iako je vođen u bliskoj vezi s Pentagonom i NATO-om – javnosti bi se predstavio kao jednostrana odluka Tel Aviva. Tada bi to Washington iskoristio da opravda, u očima svjetskog mnijenja, vojnu intervenciju SAD-a i NATO-a s ciljem “obrane Izraela”, umjesto napada na Iran. Prema postojećim sporazumima o vojnoj suradnji, i SAD i NATO bili bi “obvezni” “braniti Izrael” od Irana i Sirije.

Vrijedno je napomenuti, u tom smislu, da je na početku Busheva drugog mandata (bivši) potpredsjednik Dick Cheney nagovijestio, nimalo nejasno, da je Iran “na vrhu popisa” “odmetnutih neprijatelja”. ” Amerike, te da bi Izrael, da tako kažemo, “bombardirao za nas”, bez američkog vojnog uplitanja i bez našeg pritiska na njih “da to učine”8

Prema Cheneyju:

Jedna od zabrinutosti koju ljudi imaju je da bi Izrael to mogao učiniti bez da ga se pita. … S obzirom na činjenicu da Iran ima deklariranu politiku da je njihov cilj uništenje Izraela, Izraelci bi mogli odlučiti djelovati prvi, a ostatak svijeta pustiti da se brine o čišćenju diplomatskog nereda nakon toga,9

Komentirajući potpredsjednikovu tvrdnju, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski u intervjuu za PBS, potvrdio je s određenom strepnjom, da: Cheney želi da premijer Ariel Sharon djeluje u ime Amerike i “učini to” za nas:

Mislim da je Iran dvosmisleniji. I tu pitanje sigurno nije tiranija; to je nuklearno oružje. A potpredsjednik je danas u nekoj vrsti čudne usporedne izjave s ovom deklaracijom o slobodi nagovijestio da bi Izraelci to mogli učiniti i zapravo je upotrijebio jezik koji zvuči kao opravdanje ili čak ohrabrenje za Izraelce da to učine.10

Ono s čim imamo posla je proces zajedničkog vojnog planiranja SAD-NATO-a i Izraela. Operacija bombardiranja Irana u fazi je aktivnog planiranja od 2004. Dužnosnici Ministarstva obrane, pod Bushom i Obamom, marljivo su surađivali sa svojim izraelskim vojnim i obavještajnim kolegama, pažljivo identificirajući mete unutar Irana. U praktičnom vojnom smislu, svaka akcija Izraela morala bi biti planirana i koordinirana na najvišim razinama koalicije predvođene SAD-om.

Napad Izraela na Iran također bi zahtijevao koordiniranu logističku podršku SAD-a i NATO-a, posebno u pogledu izraelskog sustava protuzračne obrane, koji je od siječnja 2009. potpuno integriran u sustav SAD-a i NATO-a.11

Izraelski X pojasni radarski sustav uspostavljen početkom 2009. uz tehničku potporu SAD-a „integrirao je izraelsku proturaketnu obranu s američkom globalnom mrežom za otkrivanje [svemirskih] projektila, koja uključuje satelite, brodove Aegis na Mediteranu, Perzijskom zaljevu i Crvenom moru , te kopnene radare i presretače Patriot.”12

To znači da Washington na kraju odlučuje. SAD umjesto Izraela kontrolira sustav protuzračne obrane:

Ovo jest i ostat će američki radarski sustav’, rekao je glasnogovornik Pentagona Geoff Morrell.

‘Dakle, ovo nije nešto što dajemo ili prodajemo Izraelcima i to je nešto što će vjerojatno zahtijevati američko osoblje na licu mjesta da radi.13

Američka vojska nadzire izraelski sustav protuzračne obrane, koji je integriran u globalni sustav Pentagona. Drugim riječima, Izrael ne može pokrenuti rat protiv Irana bez pristanka Washingtona. Otuda važnost takozvanog zakona o “zelenom svjetlu” u Kongresu SAD-a kojeg je sponzorirala Republikanska stranka prema Rezoluciji 1553 Predstavničkog doma, koja je izričito podržavala izraelski napad na Iran:

Mjera, koju je uveo teksaški republikanac Louie Gohmert i 46 njegovih kolega, podržava izraelsku upotrebu “svih potrebnih sredstava” protiv Irana “uključujući upotrebu vojne sile”. … “Moramo ovo obaviti. Moramo pokazati našu podršku Izraelu. Moramo se prestati igrati s ovim kritičnim saveznikom u tako teškom području”.14

U praksi, predloženi zakon služi kao “zeleno svjetlo” Bijeloj kući i Pentagonu, a ne Izraelu. To predstavlja gumeni pečat američkom sponzoriranom ratu protiv Irana koji koristi Izrael kao zgodnu vojnu lansirnu rampu. Također služi kao opravdanje za vođenje rata s ciljem obrane Izraela.

U tom kontekstu, Izrael bi doista mogao pružiti izgovor za vođenje rata, kao odgovor na navodne napade Hamasa ili Hezbollaha i/ili pokretanje neprijateljstava na granici Izraela s Libanonom. Ono što je ključno razumjeti jest da bi se manji “incident” mogao iskoristiti kao izgovor za pokretanje velike vojne operacije protiv Irana.

Poznat američkim vojnim planerima, Izrael (a ne SAD) bi bio prva meta vojne odmazde Irana. Općenito govoreći, Izraelci bi bili žrtve makinacija Washingtona i vlastite vlade. U tom smislu, apsolutno je ključno da se Izraelci snažno suprotstave bilo kakvoj akciji Netanyahuove vlade da napadne Iran.

Globalno ratovanje: Uloga američkog strateškog zapovjedništva (US.STRATCOM)
U siječnju 2005., na početku vojnog raspoređivanja i izgradnje usmjerenog protiv Irana, USSTRATCOM je identificiran kao “vodeće borbeno zapovjedništvo za integraciju i sinkronizaciju napora cijelog DoD-a u borbi protiv oružja za masovno uništenje.”15 Što to znači da će koordinaciju napada velikih razmjera na Iran, uključujući različite scenarije eskalacije unutar i izvan šire regije Srednje Azije na Bliskom istoku, koordinirati USSTRATCOM. (Vidi Poglavlje I).

Potvrđeno vojnim dokumentima kao i službenim izjavama, i SAD i Izrael razmatraju upotrebu nuklearnog oružja usmjerenog protiv Irana. Godine 2006. Američko strateško zapovjedništvo (USSTRATCOM) objavilo je da je postiglo operativnu sposobnost za brzo gađanje ciljeva diljem svijeta korištenjem nuklearnog ili konvencionalnog oružja. Ova je objava objavljena nakon izvođenja vojnih simulacija koje se odnose na nuklearni napad predvođen SAD-om na izmišljenu zemlju.16 . . . .

–> Cijeli ovaj duži tekst na engleskom jeziku u pdf. se može preuzeti na ovoj adresi – https://www.globalresearch.ca/pre-emptive-nuclear-war-role-israel-attack-iran/5677025?pdf=5677025 – ili vidjeti na poveznici na vrhu ili Videozapis: https://www.youtube.com/watch?v=H0_oDYFlUW0 (45 minuta)- prezentacija Michela Chossudovskog – Berlin, 11. siječnja 2014 –  America’s Long War Against Humanity – Michel Chossudovsky – 5. ožujak 2014.

Rosa Luxemburg Conference, Berlin, January 11, 2014. The event was organized by the German daily “junge Welt”. This year, the Rosa Luxemburg Conference marked the commemoration of the 100th anniversary of the First World War.

– Worldwide militarization is also part of a global economic agenda, namely the application of the neoliberal economic policy model which has led to the impoverishment of large sectors of the World population.

– The world is at the crossroads of the most serious crisis in modern history. The US has embarked on a military adventure, “a long war”, which threatens the future of humanity.

– This “war without borders” is being carried out at the crossroads of the most serious economic crisis in World history, which has been conducive to the impoverishment of large sectors of the World population.

– The Pentagon’s global military design is one of world conquest. The military deployment of US-NATO forces is occurring in several regions of the world simultaneously.

– The concept of the “Long War” has characterized US military doctrine since the end of World War II. Worldwide militarization is part of a global economic agenda. The text presented at the conference, Imperial Conquest: America’s “Long War” against Humanity, is available on Global Research: http://www.globalresearch.ca/imperial… Jedan od 105 komentara – @SabreenSyeed – prije 9 godina At 33:42 professor Chossudovsky je rekao nešto tako istinito, moje najveće poštovanje prema njemu… rekao je “Oni demoniziraju muslimane jer muslimani slučajno imaju većinu svjetskih rezervi nafte”. Nije znao da je moj Poslanik prije nekih 14 stoljeća rekao “Doći će vrijeme kada će rijeka Eufrat otkriti blago i svi ljudi će pohrliti prema njemu. 99 od 100 će umrijeti. Vjernici se moraju držati podalje od toga!! ! ” (Sahih Bukhari) Blago o kojem je Poslanik Muhammed govorio je nafta… Zašto mislite da je Irak toliko puta napadnut. Britanci, Amerikanci, NATO, odbijaju otići !!! Umrli su milijuni nevinih ljudi!!! Ovdje pogledati https://www.globalresearch.ca/wp-content/uploads/2020/01/US-bases.jpg US vojne baze na ovom području

America, An Empire on its Last Leg: To be Kicked Out from the Middle East?

 

Ne zaboravite: Svi članci Global Researcha mogu se čitati na 51 jeziku aktiviranjem padajućeg izbornika “Translate Website” na gornjem natpisu naše početne stranice – Slobodno ponovno objavite i podijelite članke Global Researcha.