U blizini Šumeta nalazi se pećina-jama Bartulovica. „Duboka je 18 m, a uvrćena je u stancu kamenu. Strmina ne dozvoljava da se čovjek spusti bez sprava jer jama ima oblik dubokog bunara. (Zatvorena je pločom da blago ne plaši i nehotice ne skrha vrat.). Sličnu jamu nađoše pri krčenju zemljišta seljaci Bosančari kod svog sela ‘u fratarskoj šumi’“, te je tu „sploštenu jamu u priličnu dubinu“ pogledao Miho Kusijanović, ali mu seljak nije htio pridržavati kraj konopa, pa je odustao budući se „bez sprava ne može pretražiti jer kamen ipak ide dalje nego li dopire oko.“ Zabirađ jama kod Osojnika duboka je 85 m. (M. Kusijanović, Po pećinama dubrovačkog teritorija, Hrvatski planinar, god. XXXIV, br. 3, Zagreb, 1938, str. 85).

Nedaleko od mjesta Doli prema moru nalazi se pećina „Pod Njivicama“. „Silazi se nad žalo do 100 m visine nad morem. Tu je na kraju lijepe putače skup grmlja koji nadvisuje smrljika i planika, te označuju pećinu. Otvor je prema Bokama falsijem, a pravac pećine: sjever. Otvor je dosta širok, ulaz strm. Pećina se u početku podvila pod ljuti i onda čini prostor udoban i rasvijetljen. Desno i lijevo su suhozidne građevine i natrpano kamenje. Toga je prostora jedno 12 m u dijametru, bez siga, bez nakita, samo je pogodno zaklonište i sklonište gusarsko. Lijevo je uzan prolaz. Čim si došao na položaj da se možeš uspraviti i slobodno kročiti, puca ti krasan prizor koji te osvaja, jer je sav prostrani prostor pun milijunima divnih siga. Visina je 7 m, a duljina 44 m. Doduše je to nevelik prostor prema drugim pećinama, ali bogatiji u sigama i nakitima“ koje Miho Kusijanović nije vidio drugdje. „Nadmašuje ljepotom oblika sve dubrovačke pećine. Kipovi, kolone, orgulje, vodopadi, zvonici, rebra, zastori i tisuće bizarnih figura, sve jedna drugu nadušile. Ne možeš koraknuti, a da se ne diviš čudesima prirode. Trima dobrim karbidnim lampama [danas bi rekli: LED-lapmama] mogla bi se ova ‘kraljevska dvorana’ rasvijetliti i onda tek s pravim uživanjem promatrati. Sa zapadne je strane podlijepljena ili zatvorena galerija. Ova je pećina vrlo lijepa i sasvim je pristupačna s morske strane. Njena ljepota u minijaturi nadmašuje Močiljsku, Grabovicu, Vjeternicu i uopće sve naše pećine u okolici.“ (M. Kusijanović, Po pećinama dubrovačkog teritorija, Hrvatski planinar, god, XXXIV, br. 11, Zagreb, 1938, str. 376-377).

Izvatke odabrao: Đivo Bašić

Šumet