Otvoreno pismo gospara Legaza, gospođi Rudinović:

Poštovana gospođo Rudinović.

U članku:

https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/zupanija/dubrovnik/hocemo-li-morati-placati-ulaznice-za-plaze-marko-giljaca-ocekujem-da-ce-ljudi-s-cijele-obale-od-prevlake-do-pule-u-rujnu-jasno-i-glasno-dati-do-znanja-da-ne-zele-zatvorene-koncesije-ni-plaze-kojima-je-ogranicen-pristup-javnosti-1217026

koji je tabloid “Dubrovački vjesnik” jučer objavio, napisali ste:

‘Nema te plaže u Dubrovniku gdje koncesionar ili zaštitar građaninu smije zabraniti pristup kupalištu …”.

Do 2007. godine, u Dubrovniku je bilo krcato kupališta na koja građani nisu mogli pristupiti,

što zbog samovolja “koncesionara”, odnosno nositelja “koncesijskih odobrenja”, što zbog željeznih, betonskih ili kamenih prepreka, što zbog fizičkih prepreka (stražari), što zbog nepostojanja kopnenih pristupa  (putova, staza, skala) do mora, odnosno uzduž obale, što zbog ilegalnih mula na plažama …

U posljednjih 15 godina, stanje uzduž obale u k.o. Gruž i k.o. Dubrovnik, kvalitativno se promijenilo u korist  (preko) “7 miljardi” ljudi planeta Zemlja, tako da ste danas, u 2022., došli u situaciju da možete napisati  istaknut dio rečenice.

Trebalo je, gospođo Silvia, napraviti preko 40 raznovrsnih putova, prolaza, skala, zatim stotinjak puta biti pozivan na ispitivanja u MUP,  potom trpjet mnoštvo sudskih postupaka  (uključujući 2 koja su nastala kao posljedica “djelovanja” Uwe Geiser, koga ste također naveli, mada odnosni prosvjed nije bio skopčan s obalom).

Netko je, poštovana novinarko Rudinović, morao izgraditi sve te  obalne prilaze, pa da Vi, nakon 15 godina žrtvovanja tog “nekoga” za opću korist, dođete u priliku napisati kako:

“Nema te plaže u Dubrovniku gdje koncesionar ili zaštitar građaninu smije zabraniti pristup kupalištu …”.

Igor Legaz

banje by Foto Tonči Plazibat/HANZA MEDIA