Nestao je Petar Pan…nestali su idoli, svatko je sebi dovoljan, svatko najbolje zna sve o svemu…i tu smo gdje jesmo, a ja sumnjam da je baš to uzrok-posljedica odnos. Ja i dan danas imam uzore i ne dam tom Petru Panu da nestane…možda na moju štetu, ali volim da je uz mene. Trebali bi svi vratiti onog klinca u sebi nazad u stvarnost…jer djeca ako ništa drugo znaju biti iskrena i reći: oprosti!

Dijete u meni

Gledam oko sebe,
Gledam patnje gledam muke,
Gledam stare prijatelje
I u njima vidim odrasle ljude.

A u meni još uvijek,
Sasvim malo dijete živi
I snove svoje sniva,
U meni dijete odbija da vidi.

U snovima zato i živim,
A u ovom svijetu ne želim ni da žmirim
Jer previše je boli i previše je tuge
A ja ne podnosim više takve muke.

U meni dijete još uvijek živi
Dijete u meni drukčijim me čini:
U meni dijete snove slatke sniva
A u ovom svijetu samo bol otkriva

Zato odbijam da patim i odbijam da mislim
U snovima samo ostajem isti.
Sutra nek nosi ono što mora,
Ali do tada ne izlazim iz snova.