EUROCLASSCA ACADEMIA RAGUSINA

Što je to?

EUROCLASSICA je kovna europska organizacija koja okuplja nacionalna društva i udruženja klasičnih filologa pod čijim se okriljem klasični filolozi bore za proučavanje latinskog i grčkog jezika kao temelja za proučavanje antičke kulture koja je utkana u sve kulturne segmente modernih europski država. Na tom se tragu i mi borimo za dostojno mjesto naših pisaca koji su kroz povijest napislali vrlo važna djela na latinskom, a neki i na grčkom jeziku. Među njima su i prevoditelji i prozni pisci i pjesnici.

Malo se europskih naroda može podičiti tako kontinuiranom i te­matski raznolikom književnošću na latinskom jeziku kao hrvatski narod. Zbog dugog perioda, ali i utjecaja na javni život, uloga latinskog jezika u Hrvata bila je važnija nego u većine naroda iz europskog kultur­nog kruga.

Jedan je od razloga u kontinuitetu latinskih škola koje su predvodili crkveni redovi. Antička tradicija latinskog jezika u Hrvata odražavala se na književnom planu u gorljivoj i postojanoj želji da se međunarodnim jezikom europske „književne republike” izraze, uz opću tematiku, i urođeni osjećaji te razmišljanja koja su usko povezana s domovinom. Zato iz djela latinista, podrijetlom iz različitih krajeva naše domovine, a nerijetko pisanih u rodoljubnom zanosu, proviruje domaća stvarnost stalne borbe za opstanak.

Česti motivi borbe i otpora u poeziji i prozi naših latinista rezultat su du­gotrajne izloženosti hrvatskih krajeva nadiranju Osmanlija. Bilo je mno­go očajničkih poziva najistaknutijih hrvatskih latinista europskoj javno­sti za moralnom i materijalnom pomoći protiv premoćnog neprijatelja s Istoka koji je ugrožavao kulturni napredak, ali i opći opstanak hrvatskoga naroda.

Latinski jezik u Hrvatskoj naišao je na plodno tlo i u lijepoj književnosti i u egzaktnim znanostima. Latinski je zato opstao i kao pisana riječ i kao živi govor, osobito u političkom životu. Od 18. stoljeća u jakom zamahu bile su germanizacija i mađarizacija, a latinski je bio neizravni zaštitnik našeg jezika. Hrvati su svjesno zadržali u uporabi latinski jezik, od koje­ga im nije dolazila opasnost, jer im je tuđinska vlast onemogućavala upo­trebu vlastitog jezika.

Godine 1848. situacija se promijenila. Hrvatski jezik počeo se primje­njivati kao službeni jezik Hrvatskoga sabora. Mnogi vatreni zagovornici hrvatskoga preporoda, koji su se zauzimali za čistoću i slobodan razvitak hrvatskog jezika, školovani su upravo na latinskom jeziku. Njihova prisna povezanost s Ciceronovim i Horacijevim jezikom, dakle sa zrelim knji­ževnim izrazom jedne zaokružene kulture, odražavala se u njihovim dje­lima pisanim na hrvatskom jeziku, čiju su izražajnost obogaćivali upravo duhom latinske sintakse.

Ivan Kukuljević Sakcinski održao je povijesni govor na hrvatskome je­ziku 1843. godine u Saboru. Prije Kukuljevićeva govora svi govori i sa­borski zapisnici bili su na latinskome jeziku. Na njegov prijedlog Sa­bor 1847. godine donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika. Godine 1848. hrvatski jezik uvodi se kao službeni jezik Sabora. „Narodno-latin­ska dvojezičnost nije nikakva posebnost hrvatske književnosti. Ono što jest hrvatska posebnost trajnost je te pojave, koja obilježava i hrvatsku književnost i cjelinu hrvatske kulture’’ (Darko Novaković, Hrvatski la­tinisti: Razdoblje humanizma, Erasmus, Zagreb, 1997.). Od Višeslavove krstionice i Trpimirova natpisa iz 9. stoljeća pa do odlučujućeg uzmaka latinskoga sredinom 19. stoljeća, Hrvati se tim jezikom ne služe samo u upravi, diplomaciji, znanosti i, dakako, crkvi nego i u književnosti. Stva­ralaštvo na latinskom nije ometalo razvitak književnosti na hrvatskom je­ziku nego mu je davalo dragocjen poticaj. Iz latinskog su u hrvatsku knji­ževnost narodnoga izraza ušle najpoznatije teme i motivi obiju antičkih književnosti, temeljni stilski postupci i neke ključne književne vrste.

Brzom i lakom prihvaćanju latinskog jezika pridonio je Rim kao sjedište kršćanstva prema kojemu se okreću sve zemlje zapadne i srednje Europe. S obzirom na to da se sav crkveni obred služio na latinskom jeziku, govorimo o zasebnom kršćanskom latinitetu – Lingua Latīna Christiāna. On je nastao na latinskoj osnovici u koju su uneseni novi duhovni pojmovi (ecclesia, -ae, f. crkva; episcŏpus, -i, m. biskup i sl.). U vokabularu prevladavaju dijalektalizmi i familijarizmi, pojavljuju se mnogi neologizmi, a mnoge riječi mijenjaju značenje: manducāre = edĕre; testa = caput, focus = ignis, comprāre = emĕre, germānus = frater, ordināre = imperāre, infans = puer.

Iako se na ovome mjestu ne mogu prikazati sva djela svih hrvatskih pi­saca latinskoga izraza, čitat će se samo neka od njih. Vrijedno je barem spomenuti njihova imena, a mnogobrojni su izvori koji se mogu upotri­jebiti za interdisciplinarne projekte i širenje spoznaja. S obzirom na to da su se mnogi od njih ogledali u više književnih vrsta, nijedna podjela, osim kronološke, nije potpuno precizna. Ipak, najvažnija se imena hrvat­skih pisaca latinskoga izraza mogu, prema književnim vrstama, svrstati u nekoliko skupina.

Neki od njih su bili u prvom redu pjesnici, a neki su bili toliko svestrani da spadaju u sve skupije. Tu su i znameniti prevoditelji koji su istodobno i pjesnici, povjesničani, kroničari, biografi, memoarski pisci te znanstvenici koji bi se opet mogli podijeliti na filozofe i prirodoslovce.

ACADEMIA RAGUSINA jedna je od EUROCLASSICA „škola“, zamišljena kao bijenalni simpozij, kombinacija znanstvenih predavanja i didaktičkih radionica. Namijenjena je srednjoškolcima (prvenstveno onima koji pohađaju klasične gimnazije, ali i druge škole), sveučilišnim studentima i doktorandima klasične filologije, povijesti, nacionalnih književnosti raznih europskih zemalja, arheologije i srodnih znanstvenih disciplina zainteresiranima za klasične i postklasične tekstove na latinskom i grčkom jeziku iz cijele Europe i šire, kao i nastavnicima i istraživačima. Škola je međunarodnog karaktera, a njezini predavači i polaznici dolaze iz Hrvatske i drugih europskih zemalja. Euroclassica Academia Ragusina ima za cilj stalno podsjećati suvremeno društvo na važnost učenja klasičnih jezika. Predavači nastoje ne samo istaknuti veličinu antičkih pisaca već i relevantnost njihovih djela gotovo dvije tisuće godina nakon raspada država u kojima su živjeli, osvježavajući nam sjećanje na sve kasnije autore koji su ih na bilo koji način inspirirali. Simpozij će se ove godine održati u Dubrovniku, u Hrvatskoj, gradu s bogatom kulturnom baštinom i značajnim rukopisnim zbirkama i knjižnicama te brojnim tragovima grčko-rimske civilizacije od 28. ožujka do 02. travnja 2026. u Akademis akademiji Sveučilišta u Dubrovniku.

Prvobitno zamišljena tema ovog simpozija, Naturalis historia, prva enciklopedija, djelo Plinija Starijeg – kao poticaj za očuvanje tla, voda i zraka planeta Zemlje – proširena je s grčkim znanstvenim autorom Oppijanom, a izvrsno se podudarila s 400. obljetnicom smrti našeg znanstvenika Marina Getaldića.

Dana 11. travnja 2026. godine, Dubrovnik će obilježiti 400. obljetnicu smrti istaknutog matematičara Dubrovačke Republike, Marina Getaldića (1568. – 1626.). Jedno od njegovih djela, Promotus Archimedes seu De variis corporum generibus gravitate et magnitudine comparatis, smatra se primjerom modernog pristupa istraživanju prirodnih znanosti. Njegova povezanost s latinskom književnošću, kao prirodoslavca i autora djela o djelima grčkog učenjaka Arhimeda, motivirala me da ga uključim u program Academia Ragusina 2026.

Predavanja za sve sudionike bit će usmjerena na različita poglavlja iz djela Plinija Starijeg, Opijana i Marina Getaldića s naglaskom na tekst i kontekst vremena nastanka djela, kao i na današnje ekološke probleme u očuvanju Zemlje i njezine atmosfere. Povezivanje Plinijevog djela s nastojanjima za očuvanje planeta Zemlje bit će dobar doprinos i obilježavanju nadolazećeg Dana planeta Zemlje (22. travnja).

Pedagoške radionice uključivat će rad na tekstu i povezivanje naše bogate prorodne baštine s današnjim ekološkim problemima, a budemo li imali dovoljan broj zainteresiranih polaznika, provodit će se na dvije razine

1. za učenike klasičnih gimnazija;
2. za studente preddiplomskih, poslijediplomskih i doktorskih studija humanističkih i prirodnih znanosti.

Radni jezici su engleski i hrvatski. Potrebno je dobro poznavanje engleskog jezika i osnovno poznavanje latinskog, a za radionicu o Opijanu i grčkog.

Sudionici?

Znanstvenici i nastavnici kao predavači te učenici završnih razreda klasičnih gimnazija, studenti klasične filologije, povijesti, kroatistike, arheologije te doktorandi srodnih znanstvenih disciplina zainteresirani za postklasične tekstove na latinskom i grčkom jeziku iz cijele Europe i šire.

Ciljevi?

Isticanje važnosti učenja latinskog i grčkog jezika, vrjednovanje hrvatske književnost latinskoga izraza, poticanje mladih na upoznavanje i njegovanje tog dijela naše kulturne baštine te povezivanje europskih zemalja u poučavanju o europskom nasljeđu napisanom latinskim i grčkim jezikom u srednjem vijeku, humanizmu i renesansi te objavljivanje zbornika svakog pojedinog simpozija.

Gdje?

Prve su dvije sesije održane u suradnji s dubrovačkom biskupijom u prostorima dvorane Ivana Pavla II. i Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića (Collegium Ragusinum) u Dubrovniku, nekadašnjeg središta humanističkog obrazovanja. Današnja gimnazija dobila je ime po Ruđeru Boškoviću, svjetski poznatom znanstveniku (Theoria philosophiae naturalis). Na tom su mjestu srednjoškolsko obrazovanje stekli brojni hrvatski humanisti. Spomenimo samo dvojicu koji su prije više od dvjesto godina u Rimu prepjevali u originalnom metru Homerove epove na latinski jezik: Rajmund Kunić  Ilijadu, a  Brno Džamanjić Odiseju.

Ove godine smo iz praktičnih razloga bili primorani odabrati AKADEMIS AKADEMIJU kao mjesto održavanja skupa jer se pružila mogućnost smještaja i radnih prostora na jednome mjestu za sve sudionike.

 

Program

– dva dana predavanja i pedagoških radionica (sukladno profilu prijavljenih polaznika, organiziraju se zasebne radionice za profesore, učenike klasičnih gimnazija i za studente klasične filologije)

– jedan dan ujutro za posjet knjižnicama i rukopisnim zbirkama Državnog arhiva u Dubrovniku, Znanstvene knjižnice i samostana Male braće

– jedan izlet na neki arheološki lokalitet

Svaki simpozij bi također bio prigoda za postavljanje poster prezentacija na teme vezane za latinsko-grčku tradiciju svake od europskih zemalja.

To bi bila dobra prilika za snimanje dokumentarnih video zapisa koji bi se mogli upotrijebiti u didaktičke svrhe u školama i na fakultetima.

Službeni jezici: hrvatski, latinski, engleski i francuski

Organizatori: EUROCLASSICA i HRVATSKO DRUŠTVO KLASIČNIH FILOLOGA

Tema prve sesije 2009. bila je:

On the Survival of Culture from the Fall of the Western Roman Empire to the Invention of Printing 

Kulturna kretanja od pada Zapadnog Rimskoga Carstva do pronalaska tiska 

Tema druge sesije 2011. bila je:

Post-classical Heritage of Classical Languages: Humanism on the Threshold of the Renaissance

Post-klasična baština klasičnih jezika: Humanizam na pragu renesanse 

Za 2016. smo bili okupili odabranu ekipu predavača oko teme

“Human Flaws and Social Phenomena as a Subject of Criticism in Greek and Roman Writers and Their Followers”

 “Ljudske mane i društvene pojave kao tema kritike

u grčkih i rimskih književnika i njihovih sljedbenika”

Za 2018. samo također okupili odabranu ekipu predavača oko obilježavanja 2000. obljetnice smrti rimskog pjesnika Ovidija, a tema je osim Ovidjija uključivala i kasnije pisce koji su sve do naših dana pisali pod njegovim utjecajem.

Ta su dva pokušaja propala radi slabog odaziva polaznika.

Napokon, ove godine smo uspjeli okupiti dovoljan broj oko projekta Homage Marinu Getaldiću o 400. obljetnici smrti – Marin Getaldić i njegovi antički prethodnici Plinije Stariji i Opijan, kao poticaj za očuvanje tla, voda i zraka planeta Zemlje.