Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe

Liam Ryan: Umbra Docet

koje će se održati u četvrtak 17. travnja u 20 sati u Galeriji Flora.

Izložba i gostovanje umjetnika odvija se u sklopu Godišnjeg programa Medijateke Galerije Flora i u suradnji sa Galerijom Ghetto i može se pogledati do 28.travnja svaki dan od 9 do 12 sati i od 15 do 18 sati.

Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena te najavom nagalerijaflora.dbk@gmail.com

Radujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori.

*

Ova izložba prikazuje portret Andrije Artukovića, a ja pozivam sve koji to žele da vandaliziraju njegov lik, da tom prirodnom reakcijom izraze svoje osjećaje o tadašnjem svijetu, ili o ovom današnjem. Ja ću osigurati uljne pastele, a vi radite što želite, unutar granica sigurnosti.

Ja sam iz Irske. Nažalost, moja zemlja – slobodna država (Saorstát Éireann), neutralna u Drugom svjetskom ratu – postala je po završetku rata utočište za ratne zločince i tranzitna točka gdje su se visokorangirani ratni zločinci i bjegunci skrivali na putu za Ameriku i druge destinacije.

Andrija Artuković bio je ministar unutarnjih poslova i pravosuđa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) tijekom Drugog svjetskog rata. Potpisao je rasne zakone usmjerene protiv Srba, Židova i Roma te je bio odgovoran za uspostavu i rad koncentracijskih logora u NDH, u kojima je mučeno i ubijeno više od 100 000 ljudi.

Artuković je živio sa svojom obitelji u Rathgaru, predgrađu Dublina, kao slobodan čovjek. Nitko ga nije istražio – u Irsku je stigao s lažnom putovnicom, koju mu je pribavio glavni delegat švicarskih Franjevaca. Nije jasno jesu li irske obavještajne službe znale za njegov identitet pa je ova neutralna država tolerirala njegovu prisutnost, ili je došlo do greške u komunikaciji između Švicarske i Irske. Međutim, Artuković nije imao lice koje bi se lako zamijenilo s drugim. Prema mojim saznanjima, nikad se nije utvrdilo što se točno ovdje dogodilo, ali u svakom slučaju, to nam nikako ne ide na ponos.

Vilenjaci (leprechaun) koji nose zlato izruguju se njegovom pažljivo konstruiranom javnom imidžu, dok ovi drugi, sitni i servilni vilenjaci simboliziraju irsku državu i njezinu nedjelotvornost.

Ovu toleranciju za Artukovića – i druge zloglasne bjegunce poput Otta Skorzenyja i Pietra Mentena – povezujem s prešutnim prihvaćanjem zla i novim fašizmom koji se širi svijetom.

Od 2001. godine dio irske komercijalne zračne luke, Zračne luke Shannon, koristi se kao postaja za američke vojne zrakoplove. Američko ratno zrakoplovstvo ima vlastitu zonu u ovoj zračnoj luci, bez ikakvog nadzora ili uplitanja od strane irskih vlasti. Tko ili što se transportira kroz tu zračnu luku, što se tamo skladišti, ostaje tajna koju čuva američka država – ali, u najmanju ruku, to je tranzitna točka za transport oružja. Irci nagađaju da je riječ o tajnoj lokaciji za ispitivanje ljudi, gdje su se za vrijeme Busheve administracije primjenjivale metode mučenja – u zemlji koja se naziva neutralnom.

Posljednjih godina, u svjetlu strahotnih zbivanja u Gazi, ovakvo slobodno korištenje Zračne luke Shannon posebno je neoprostivo. A pod Donaldom Trumpom sve je moguće. Ako on počne poistovjećivati identitet Amerike s vlastitim identitetom, stvari bi mogle u trenu izmaknuti kontroli. Ovdje se zapravo radi o tzv. aneksiji uz suglasnost. Zračna luka Shannon u službi je SAD-a već 24 godine, što znači da će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, u skorije vrijeme promijeniti situaciju.

Ova izložba je protest i osvrt na činjenicu kako se zlo može tiho normalizirati.

*

Liam Ryan rođen je u Irskoj 1982.

Studirao je u Dublinu i Londonu. U Londonu je živio i radio punih 14 godina, nakon čega je dvije i pol godine proveo u Berlinu. Trenutačno živi u Irskoj, a radi na nekoliko dugoročnih projekata koji bi trebali biti dovršeni do kraja godine.