Generalizacija društvenih skupina (po etničkom, geografskom ili nekom drugom ključu) nije ništa neuobičajeno – tako možemo čuti kako se pojedina zanimanja, starija populacija i čitavi narodi stavljaju u određene ‘pretince’; pri čemu predrasude znaju prerasti iz nečijih stavova u čvrsta uvjerenja (obično pogrešna, op.a.)! Koliko stereotipi mogu biti pogrešni pokazat ćemo na primjeru slavnih Spartanaca; što mislite – kakav bi koeficijent ponudila kladionica na njihovu pobjedu?!

* Okruženi smo stereotipima

Ukoliko se ne upuštamo u seciranje onoga što je Walter Lippman 1922. i 1954. obradio u svojim publikacijama (američki pisac i novinar koji je pojam stereotipa prvi stavio u kontekst društvenih znanosti, op.a.), možemo reći kako se radi o svojevrsnom kognitivnom filteru koji  zamućuje pogled na pojedince, društvene skupine i pojave – jednostavno vidimo isključivo ono što želimo ili očekujemo vidjeti!

Dakle, stereotip nije ništa drugo do posve površno i uopćeno gledanje na društvene skupine; pri čemu se iste značajke prišivaju svim članovima skupine i to neovisno o stvarnim razlikama na individualnoj razini – radi se o kategorizaciji čitavih skupina i supkultura, a koje u suštini ne mora biti zlonamjerno, nego može potaknuto nastojanjem za pojednostavljenjem slike svijeta; često na potpuno pogrešan način!

Standardno ih se vezuje za socijalne, vjerske, rasne, spolne i etničke grupacije, a uobičajeni su stereotipi o plavušama ili oni s osnove regionalne pripadnosti. Jednako tako, predrasude se odnose i na osobe određenih zanimanja (frizeri, manekeni, nogometaši, policajci, političari).

Ovisno od okruženja, predrasuda nisu pošteđeni ni oni s posebnim preferencijama; npr. oni koji upražnjavaju jogging, slušaju određenu vrstu glazbe, zabavljaju se igrajući online kladionica, a poznato je i stereotipiziranje osoba s prekomjernom masom (pa i svojevrsna diskriminacija – tzv. ageizam) isključivo po osnovi nečije dobi!

* Nema skrivanja – stereotipi će već naći put do nas!

Stereotipe usvajamo kroz kućni i institucionalni odgoj, a ne bismo trebali zanemariti ni utjecaj medija i popularne kulture – čini se kako su stereotipi svuda oko nas pa se postavlja pitanje – jesmo li ih uopće svjesni?! Možemo izbjegavati predrasude o bilo kome, no to ne znači kako im sami nećemo biti izloženi, a nisu isključeni ni slučajevi u kojima ćemo se sami preventivno ograđivati od onoga što je već stereotipizirano.

Primjerice, pripadnik određene navijačke skupine će vjerojatno imati potrebu naglasiti (makar i suptilno) kako ne podržava nasilje; osoba koja redovito posjećuje FavBet casino (ili bilo koji drugi hrvatski casino) će možda istaknuti kako se radi o zabavi i kako ne pripada skupini igrača koji nisu svjesni rizika.

Potreba za društvenom identifikacijom i razumijevanjem kompleksnih međuljudskih odnosa   je sasvim prirodna individualna osobina, kao što je prirodno da okruženje potencira stvaranje identitetskih predodžbi i percepciju stvarnosti na društveno prihvatljiv način.

Kontinuirano smo izloženi informacijama, podacima i činjenicama temeljenim na znanstvenim spoznajama, interpretaciji tradicije, povijesnih događaja i stvarnosti koja odgovara društveno prihvaćenim paradigmama, a jednako smo izloženi mitovima, sterotipima i dezinformacijama – tako dobar dio zabluda i predrasuda obično spoznamo tijekom psihološkog sazrijevanja, a ponekad nam nije dovoljno ni cjeloživotno iskustvo!

* Stereotipizacija kroz ‘pravilnu’ interpretaciju

Povijest jest učiteljica života, ali je pišu pobjednici pa se putem iste stvaraju predodžbe koje uopće ne moraju odgovarati pravom stanju stvari! Uzmimo na primjer Spartance – koji osjećaji prevladavaju i kakve su nam predodžbe o njima, a kakve o Perzijancima?! Bez dvojbi možemo konstatirati kako spartanski način života potiče divljenje kod onih koji pripadaju zapadnoj civilizaciji, a o herojskoj borbi za slobodu da i ne govorimo – nema negativnih emocija!

S druge strane, ovdje se uopće ne dovodi u pitanje sama ideja o suprotstavljanju nadmoćnijem protivniku (kroz iskorištavanje zemljišta i primjenu posebne taktike) – s razlogom se i danas na vojnim akademijama proučava poznata bitka kod Termopila (u kojoj se malobrojna skupina obučenih i kvalitetno vođenih vojnika suprotstavila višestruko jačem protivniku)! 

Zanimljivo je kako spartansko društvo bilo surovo i robovlasničko (što je tada bilo uobičajeno); uostalom, najveći dio Sparte činili su ugnjetavani Heloti, kojima su bila uskraćena sva prava, a zanimljivo je i kako su se druge strane nalazili oni koji su zabranili robovlasništvo u svim perzijskim satrapijama i gdje su žene mogle biti svećenice, znanstvenice pa čak i generalice – svejedno, takva predodžba o sukobljenim stranama nije popularizirana!

* Tko se želi kladiti na Spartance?

Na jednak način možemo promišljati predodžbe koje imamo o spartanskoj vojsci – tako bismo vjerojatno bonus oklade stavili na Spartance, a prava istina je kako njihova uspješnost nije bila niti blizu njihove ratničke vještine. Ukoliko bismo se vodili isključivo našim predrasudama ili stereotipima o Spartancima, kroz online klađenje definitivno ne bismo ostvarili dobitke, jer su Spartanci poraženi u 57 % bitaka u kojima su sudjelovali. 

U nastavku donosimo tablični prikaz njihove uspješnosti u bitkama, a pri tome se koristimo terminologijom i modelom koji je poznat svim ljubiteljima sportskog klađenja.

Stereotipe na određeni način uvjetuje i sama potreba za pojednostavljenjem kompleksne slike svijeta, a kako stvari stoje – čini se i kako postoji psihološka potreba za identifikacijom i ograđivanjem od drugih. Smisao obično tražimo putem generalizacija pa tako i prihvaćamo stereotipe; ponekad komične, no vrlo često prilično diskriminatorne. U svakom slučaju – činjenica je kako se teško mijenjaju, no čak i kada nisu potpuno pogrešni, stereotipi definitivno ne bi smjeli utjecati na odnos prema bilo kome!