U betuli Od Tonka jopet se sjedi i debatira o novitatima, ma ovoga puta seriozamente pokarala se kompanija bela, pa svatko na svoju bandu kako je to od pamtivijeka:
– Jesi dobio SMS?! – upita kapetan Đura, sjedeći mirno na stočiću ko’ da nije njegov poso, držeći mobitel u rukama.
– Koji SMS… !? – mudro će Đuro
– Aaa…va’ben; praviš se Englez!?- opet će kapetan.
– Nije…Englez, nego se pravi da je iz grada; heheheh! – reče Imela.
– Imela, još si ti dobra mačka! – s izvjesnim neugodnim prizvukom u glasu pogleda je smijuljeći se.
– Meni ovo smrdi na jedan udarac i dvije mrtve muhe – dobaci dotur.
– Na ovoj slici se stvarno jasno vidi da su to živi mrtvaci. Pogledaj ih kako su truli…fuj! – reče Frano listajući novine i oblizujući prste.
– Vukojebina od države…- viče Dube ulazeći u betulu.
– A državu čine njeni stanovnici – opet će kapetan i nastavi: – Mala zemlja, velike igre… mogao bi se učinjet dobar krimić za koje desetljeće kada napokon (nadajmo se) nestanu sa scene ove karikature.
– Neće nestati ne boj se; spravljaju oni nove klonove… – nadoveže se gospar Tonko tiho pa se obazre uokolo.
– Je li misliš na one malce što sjede u Bruxsellesu i pomno slušaju svoje župane i izučavaju zanat od diplomacije? Oli njeste znali kako Hrvatska ima za svaku regiju gori ured. Svaki od njih ima peču stana, novi auto, dnevnice; okleeee…. ka’se nema niti za bolesnu djecu od karcinoma?
– Aaaa… koja tek super plaća za te fine seljačiće; white-collar poslovi! Viš…ja spadam u blue-collor worker ali sam prava! Idem i ja za Bruxselles ali stanovanje je skupo! – reče Slavonka.
– A viđi ti nje ali bi ti nas abondanala … mala? – uputa Frano ribar.
– Sikur sam kako ti neće firma platiti hotel, kako ne kužiš? Insoma white & blue to ti je novi naziv dualnog obrazovanja, jerbo će profesuri od povijesti, geografije, a još malo i hrvatskog ostati bez posla, pa možeš uletit…- odgovori joj kamarijer.
– Alo….možete li nam spjegat o kakvim poslovima u kolurima govorite? – upita Dube.
– Viš’ moja Dube… blue-collor poslovi su ti manualni; te me capisci?!
– Aaaa…si ma come no; tu se intendim najboje; hahahaha!
– Onda mi je bolje čistiti apartmane u gradu i pošteno zarađivat…- reče Slavonka.
Maaa…je li ti to mene podjebavaš? – jedito će Dube.
– Malaaaa…fermajte; apena si arivala u grad…ala da! Moja Slavonka, moš’ sad drito bit impiegata i u biblioteci ako je i bude više!? – vikne gospar Tonko.
– Hahahahhaa…ma che’la vada! – smije se u betuli.
– Sada kad oderu po iznajmljivačima; bit će pica do Kantafiga!
– Ima uhljeba koliko hoćeš, ali mislim, budući da je onih koji se lome za bijedne plaće ipak malo više nego ovih prvih. Državna služba živi k’o u loju i podiže prosječnu platu tj. njihovo glasačko tijelo, ali pogledajte malo kako i u kakvim uslovima rade ljudi; po betulama, po trgovačkim centrima i butigama, o težim manualnim poslovima da i ne govorim, pitajte koliko dobivaju, kada dobivaju i jesu li prijavljeni? Koliko rade na dan i koliko slobodnih dana imaju, a koliko ljudi moraju od toga nahraniti, a cijene svega nemilosrdno rastu iz dana u dan…To ti je blue collor radnik!- reče Lući.
– Upropastili su industriju i poljoprivredu, sad će i brodogradnju bez ikakvih posljedica, zašto ne bi i ovo turizma što nam jedino ide!? Jeste li ikad čuli da je negdje nešto poskupilo 500%?! A još koja ponuda od turizma, koje pjatance i zabave; spavački turizam i malo blitve i pržolica. Maaa…nije isto onaj koji ima dva apartmana i tisuću kuna pensije i onome koji ima deset apartmana; ali jbg…sad ostavljaju našoj djeci ko testamenat da imadu lavurat do šeset i sedme. Još će se domisliti kako mogli zdipiti te naše apartmane što smo godinama ulagali pločicu po pločicu, kvaku po kvaku. Nisam kešo stotine tisuća eura i stavio bazene subito; si slavi chi puo! – digne se demonstrativno dotur i izađe vani.
– Možemo mi komentirati i filozofirati ovdje do bez’svijesti. Ako je tako planirano tako će i napraviti jer svi zakoni kojima se dere običan narod koji radom svojim zarađuje za život. U Saboru nema šanse da se njima smanje povlastice ili primanja!? E… Questo xe…bijeli kolar – reče kapetan.

Jadranka