Svestrani Dubrovčanin Ruđer Bošković (1711.-1787.) zahvalio je i zapisao iz Milana u pismima bratu 16. svibnja 1770. i svojima kod kuće 5. rujna 1770. godine „za poslanu malvaziju koju je darovao grofu Firmianu kao rijetkost u Milanu.

[…] Dvadeset i pet botilja malvazije koje je dao Firmianu bilo je kao kap vode u more, jer grof troši uvelike strana vina“. (Željko Marković, Ruđe Bošković, II. dio, Posebno izdanje Odjela za matematičke, fizičke i tehničke nauke, JAZU, Zagreb, 1969, str. 759-760).
Talijanski avanturist, svećenik, slobodni zidar, glazbenik, vojnik, špijun, diplomat i ženskar Giovanni Giacomo Casanova (1725.-1798.) kazao je: „Ismail mi je dao jedno pismo za viteza da Lezze, koje sam izgubio, i jedno bure šerbeta, koje sam također prodao. Gospodin de Bonneval povjerio mi je jedno pismo za kardinala Acquavivu, koje sam mu poslao zajedno s mojim gdje sam ukratko opisao svoj put u Carigrad. Njegova me jasnost međutim nije udostojala odgovora. Gospodin de Bonneval poklonio mi je osim toga dvanaest boca malvazije iz Raguse i dvanaest boca pravog vina sa Skopola. Pravo vino s tog otoka velika je rijetkost. Na Krfu sam ga u jednoj prilici poklonio, što mi bijaše od velike koristi, kao što će se kasnije vidjeti.“ (Giovanni Giacomo Casanova, Memoari, knj. I, Epoha – Matica hrvatska – Prosvjeta, Zagreb, 1969, str. 304).

Priredio: Đivo Bašić