Kolendićev brod u Lopudskoj luci 1513. godine

Ratko Kolendić spominje se 18. rujna 1445. godine kao patrun koji je išao brodom u Veneciju. (Jorjo Tadić, Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII – XVI v., knj. I (1284–1499), Građa, knj. IV, Istoriski institut, knj. 3, SAN, Beograd, 1952, str. 148, br. 321).

Na mramornoj bazi stalka za Marijin brevijar (slike „Navještenje“ Nikole Božidarevića u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku) stoji natpis na latinskom jeziku: „Godine Gospodnje 16. ožujka 1513. Marko Vlahov Kolendić, patrun broda [“nave“ – općeniti naziv za brod] zavjetovao je ovaj oltar u čast Navještenja (Blagovijesti)“. Ta slika (za) pomorca Marka Kolendića bila je namijenjena Dominikanskoj crkvi na Lopudu. Na najvećoj donjoj, središnjoj slici naslikan je Kolendićev brod „mirno usidren u [Lopudskom] zaljevu pod zaštitom Marije i Sv. Nikole“. (Iris Rupnik, Umbrijski elementi u djelu Nikole Božidarevića, Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Zbornik radova sa Simpozija Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Znanstvena djela MGC, 2, Zagreb, 1991, str. 191-192).

Nikola Božidarević je 4. svibnja 1513. godine ugovorio oslikavanje jedne velike pale za oltar obitelji Đurđević u Dominikanskoj crkvi u Dubrovniku. (Ovo je sljedeća narudžba za Božidarevića. Vidi: Jorjo Tadić, Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII – XVI v., knj. II (1500–1601), Građa, knj. V, Istoriski institut, knj. 4, SAN, Beograd, 1952, str. 54, br. 879. Na kraju te knjige Jorjo Tadić, na sl. 15, kaže da se radi o lopudskom pomorcu Vlahu Kolendiću. Zoraida Demori-Staničić, Lik donatora u dubrovačkom slikarstvu 15. i 16. stoljeća, Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Zbornik radova sa Simpozija Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Znanstvena djela MGC, 2, Zagreb, 1991, str. 197, navodi ga kao Marka Kolendića, ali donosi neprecizno „skraćeni“ latinski natpis posvete gdje se netočno spominje Vlaho Kolendić).

„Sliku je 1513. godine naručio pomorac Marko Kolendić s Lopuda za lopudsku dominikansku crkvu Sv. Nikole, ali se, nažalost, nije sačuvao ugovor naručioca i slikara, iz kojeg bi se jasno vidjelo što je Kolendić detaljno htio.“ (Radoslav Tomić, Pejzaž u starom dubrovačkom slikarstvu, Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Zbornik radova sa Simpozija Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća, Znanstvena djela MGC, 2, Zagreb, 1991, str. 203).

Crkvene vlasti i izvođači u svrhu narudžbe sklapali su u gradskog bilježnika ugovore u kojima se precizno određivala veličina slike i izbor buduće naslikanih svetaca. Nikola Božidarević je bio domaći majstor koji se „nadovezao na raniju školu domaćih majstora, iako je on obnovio i osvježio novim prekomorskim pobudama“. (Ljubo Karaman, Stari dubrovački slikari, Hrvatska revija, god. XVI, br. 3, Zagreb, 1943, str. 126, 134).

Slika „Navještenje“ Nikole Božidarevića, 1513. godine, tempera na platnu (preneseno s daske) nalazi se u Zbirci umjetnina Dominikanskog samostana u Dubrovniku. „Oltarnu palu ‘Navještenje’ naručio je za Dominikansku crkvu na Lopudu pomorac Marko Kolendić 1513. godine.“ Na slici je u kružnom polju na Marijinom klecalu ispisan votivni zapis: “AN[N]O D[OMI]N[I] MDXIII AD XVI MARCII MARCO DI BIAGIO COLLENDICH PATRON DE NAVE FECCE FARE QUESTO ALTARE ALLO HONORE DE/L AN[N]VNCIATA“. (Vladimir Marković, Slikarstvo, Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeće, (Katalog izložbe), Muzejski prostor – Dubrovački muzej, Zagreb – Dubrovnik, 1987, str. 194, 353, sl. 16). Tekst natpisa donekle je ispravljen (uvidom u kopiju slike u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku) jer je originalna slika još uvijek na restauraciji.

Kruno Prijatelj, spominjući malene kompozicije na predeli, „svježe poput minijatura“, ističe i „srednje polje sa Kolendićevom galijom“. (Kruno Prijatelj, Dubrovačko slikarstvo XV-XVI stoljeća, „Zora“, Zagreb, 1968, str. 24). Naravno, radi se o velikoj karaki (karakunu), a ne o galiji. Uobičajena su za karaku tri jabrola, a karakun je mogao imati četiri jarbola.

U spisku karaka, galijuna i nava dubrovačkih kapetana (1584.-1654.) spominje se karaka “S. Stefano“ („Sv. Stjepan“) od 800 kara kapetana Kolende (Colenda). (G. Gelcich [Josip Gelčić], I Conti di Tuhelj, Contributo alla Storia della Marina Dalmata ne’ suoi rapporti colla Spagna, Ottavo programma dell’ I. R. Scuola nautica di Ragusa per l’anno scolastico 1888.-89., Edito dalla Direzione dell’ I. R. Scuola nautica, 1889, str. 137).

Patrun broda (vašela ili galijuna?) “Santa Maria d’Itri“ od oko 110 kara na putovanju iz Levanta u Genovu 1558. godine bio je Marko Lukin Kolendić. (Alberto Tenenti – Branislava Tenenti, Il prezzo del rischio, L’assicurazione mediterranea vista da Ragusa (1563-1591), Jouvence, Roma, 1985, str. 59, bilj. 86).

Vilim Bačić je za tu sliku koja prikazuje onodobni brod „vjerojatno oko 1510.-1515. godine“ smatrao, susljedno na slici prikazanih dvaju medaljona, da onaj lijevi prikazuje Bogorodicu koja bi mogla biti u svezi imena broda, budući je „veliki dio dubrovačkih brodova XVI. vijeka nosio ime Bogorodice“. (V. A. Bačić, Dubrovački brodovi u doba procvata dubrovačkog pomorstva u XVI vijeku, Izdanje Knjižare Vasić i Horvat, Zagreb, [1941], str. 43-44).

“Dubrovački brod kap. Marka Vlahovog Ročića s Lopuda (u)plovio je iz Flandrije u Southampton krajem 1520. godine, a isplovio je za Dubrovnik i prevozio bogati teret (preko 7.000 karizeja i druge robe) početkom 1521. godine, te je prethodno u travnju stigao u Mesinu. U dubrovačkim izvorima Ročić je zabilježen kao Marco de Blasio Colendich dicto Rochich, a u engleskim kao Marco de Beaso. (Veselin Kostić, Dubrovnik i Engleska 1300–1650, Posebna izdanja, knj. CDLXXXVIII, Odeljenje jezika i književnosti, knj. 26, Beograd, 1975, str. 157, bilj. 61, 215, bilj. 52). Zanimljivo je da su dubrovački pomorci koji su plovili na mletačkim trgovačkim brodovima u Englesku u onodobnim engleskim izvorima zabilježeni po imenu oca ili imenu svoga grada (npr. Beaso de Marco, George de/da Ragosa i sl.). (Veselin Kostić, Kulturne veze između jugoslovenskih zemalja i Engleske do 1700. godine, Posebna izdanja, knj. CDLVIII, Odeljenje jezika i književnosti, knj. 22, SANU, Beograd, 1972, str. 408).”

Za pretpostaviti je da je Kolendićev brod nosio neko od imena: “L’Annunziata“, “La Nunziata“ (Navještenje/Blagovijest), „Sv. Marija i Sv. Nikola“ (Dominikanska crkva na Lopudu je Sv. Nikola) ili možda čak „Sv. Julijan“ jer se po katoličkom kalendaru slavi 16. ožujka, a to je datum posvete. Zastavica (plamenac) na prednjem jarbolu imao je prikaz Sv. Vlaha (kao i vidljivo glavna zastava u ovom slučaju na srednjem jarbolu), tako da tamo nije naznačeno ime broda. Male zastavice (baneri) na krmi (najmanje 2 + 2), ako nisu neposredno vezane uz Dubrovačku Republiku i simbole vlasti, mogle bi biti možda svojevrsni uzastavljeni amblemi bratovština, župa (dijeceza?) ili vlasteoskih rodova (patruna, vlasnika).

U Pomorskom muzeju u Dubrovniku nalazi se kopija tog prikaza (DUM PM 84) akad. slikara Iva Dulčića iz 1950. godine.

Đivo Bašić

natpis na slici „Navještenje“ Nikole Božidarevića u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku

Kolendićev brod – slika „Navještenje“ Nikole Božidarevića