„Nekad je bila samo fantazija o tome da Dubrovnik zaplovi morima i razvije barjak sv. Vlaha. Ta fantazija danas [1937.] je u nekoj mjeri već stvarnost. Danas [1937.] plovi morima novi Dubrovnik tražeći i osvajajući nova trgovačka mjesta.

Dubrovačka parobrodarska plovidba koja danas [1937.] broji 25 lađa s [više od] 50.000 [58.317] bruto-registarskih tona i 81.500 [77.370] tona nosivosti i čija akcijska [dionička] glavnica iznosi 32,25 milijuna dinara, nastala je fuzijom tri ranija akcijska [dionička] društva: ‘Dubrovačke parobrodarske plovidbe’, ‘Naprijed’ i ‘Unione [Raguseo]’. Sva tri društva bila su već sama po sebi plod nastojanja modernog Dubrovnika da zauzme, koliko god to dopušta moderni život, svoje staro mjesto među pomorskim gradovima. Iz toga nastojanja rodilo se ovo društvo, ova Dubrovačka parobrodarska plovidba koja je po veličini svoje tonaže druga na Jadranu. (Prvo je ‘Jugoslavenski Lloyd’).

‘Dubrovačko pomorsko društvo’ započelo je 1870. godine svoj rad. Društvo je započelo gradnjom jedrenjaka. Poslije pet godina raspolagalo je s 12 [jedrenjaka]. Svi su nosili jednaka imena: ‘Prvi dubrovački’, ‘Drugi dubrovački’ i tako dalje do ‘Dvanaestog dubrovačkog’.

Dubrovački veliki posjednik, čovjek trgovačkog duha, Niko Bošković, dao je inicijativu za nabavku parobroda koji bi služio uglavnom za prijevoz robe i prometovao direktno između Dubrovnika i Trsta. Više Dubrovčana prihvatilo je tu inicijativu. U gradsku luku je 1880. godine stigao prvi dubrovački parobrod imenom „Dubrovnik“, izgrađen u Engleskoj (219 BRT i 156 NRT). S tim je nastala nova era u dubrovačkom pomorstvu. Osnovano je udruženje ‘udionika’ [karatista] pod imenom ‘Dubrovačka parobrodarska plovidba’.

Dubrovačka parobrodarska plovidba je 1909. godine stupila u drugu fazu svoga života. Od udruženja karatista, udionika, pretvorila se u akcionarsko [dioničko] društvo u čijem odboru je bio i gospar Federiko Glavić.

Gospar Federiko Glavić već ranije otkupio je znatan broj akcija [dionica] Dubrovačke parobrodarske plovidbe koje su se dotad nalazile u rukama posjednika [vlasnika] u Trstu. Na taj način stvarno je nacionalizirao to društvo.

Najznačajnija obnova plovnog parka Dubrovačke parobrodarske plovidbe pada u vrijeme od 1924. do 1932. godine. U tom razdoblju izgrađeni su veliki teretni parobrodi duge plovidbe ‘Federiko Glavić’ (drugi), ‘Nikola Pašić’, ‘Sv. Vlaho’ i ‘Princ Andrej’ od ukupno 22.000 [21.041] registarskih tona i 37.400 tona nosivosti, kao i putnički parobrod ‘Šipan’ i ‘Kralj Aleksandar I.’, najveći i najluksuzniji parobrod naše male obalne plovidbe. Uslijedilo je sedam daljnjih putničkih parobroda i dvije pomoćne lađe, dok su neki raniji preuređeni za bolju udobnost.

Jubilej gospara Federika Glavića važan je za Dubrovačku parobrodarsku plovidbu kao jedan značajan dan.

‘Dubrovačka parobrodarska plovidba’ dala je dokaze svoje životne snage i znalačke i razumne prometne politike.“ (90 godišnjica Federika Glavića, Vreme, god. XVII, br. 551 /subota, 22. V. 1937./, Beograd, 1937, str. 8. Za u tom i narednom tekstu ispravljene podatke o tonaži vidi: Annuario marittimo per l’anno 1881, XXXI. Annata, Tipografia del Lloyd Austro-Ung. Editrice, Trieste, 1881, tab. L; Pomorski godišnjak za 1937-1838 godinu, god. XI-XII, Štamparija „Radenković“, Beograd, 1938, str. 98, 136)

U novinskom članku iz Splita pod datumom 6. ožujka 1970. godine stoji: „Najstariji jugoslavenski trgovački brod ‘Beograd’, vlasništvo ‘Atlantske plovidbe’ u Dubrovniku, brisan je danas iz registra brodova naše trgovačke flote. Ovaj brod – veteran, izgrađen u jednom glasgowskom brodogradilištu [Belfastu!] još 1925. godine, prodalo je dubrovačko poduzeće splitskom ‘Brodospasu’ za 140.000 dolara.

Posljednjih 11 mjeseci brod ‘Beograd’ prevozio je terete između Novorosijska u Sovjetskom Savezu i luka Libije. Prije [II. svjetskog] rata brod je nosio ime ‘Federiko Glavić’, a tijekom II. svjetskog rata plovio je u sastavu savezničkih konvoja.

Rezanjem ‘Beograda’ u staro željezo [ondašnja] jugoslavenska flota ostala je bez svog posljednjeg broda na parni pogon.

Inače, ‘Atlantska plovidba’ sada [1970.] ima ukupno 18 brodova s nosivošću od blizu 200.000 tona.“ (Tanjug, Prodat najstariji brod, Rezanjem „Beograda“ jugoslavenska trgovačka flota ostala bez svog posl[j]ednjeg broda na parni pogon sagrađenog pr[ij]e 45 godina, Borba, god. XXXV, br. 64, /subota, 7. III. 1970./, Beograd, 1970, str. 6).

[Ponešto kroatizirao: Đivo Bašić]

parobrod Federiko Glavić