Parobrod „Kralj Aleksandar I“ izgrađen je 1932. godine u Glasgowu. Kum tijekom krštenja bio mu je kralj Aleksandar I. Karađorđević. Imao je dva propelera, te brzinu od 18 nautičkih milja na sat. Dimenzije su mu bile: duljina 280’0” (86 m), širina 42’0” (12,8 m) i visina 17’0” (7,5 m). Imao je pet paluba, a svaka je bila visoka 7’6”, dok je glavni salon (blagovaonica) bio visok 10’0”.

Na palubi čamaca za spašavanje (boat deck) nalazio se zapovjednički most s kabinama za zapovjednika i časnike palube, te kućica navigacije. Te kabine su bile vrlo udobne, a u kućici navigacije nalazile su se najmodernije sprave za navigaciju, telefon, mikrofon, signal za uzbunu, telemotor, manometri tlaka kotlova, sprava za brojanje okretaja glavnih strojeva, kompas za navigaciju, dva električna telegrafa, itd.

Na palubi A nalazili su se raskošni saloni (blagovaonica, bar, salon za glazbu) i veranda. Na palubi B bile su luksuzne kabine za putnike s velikim prozorima. Svaka od ovih kabina imala je svoju kupaonicu, WC i predsoblje. Iza ovih kabina su bila odjeljenja za komesare broda, za reviziju putnih isprava i izdavanje putnih karata, te bar i salon II. klase. Na palubi C i D bile su putničke kabine I. i II. klase, prostorije III. klase, kabine časnika stroja i ostale posade.

Sve prostorije namijenjene putnicima provjetravale su se ljeti hladnim, a zimi vrućim zrakom. Sve kabine bile su opskrbljene tekućom hladnom i toplom vodom i zvoncima na svijetlo. Brod je imao 202 postelje za putnike i to po jednu i po dvije u svakoj kabini, a i treća klasa pružala je relativno veliku udobnost.

Parobrod je imao električno osvjetljenje koje su proizvodila tri dinama po 70 kW svaki, te jedan pomoćni dinamo Diesel od 8 kW. Imao je električnu kuhinju od 40 kW, što je pored brzog i perfektnog pripravljanja jela omogućilo savršenu čistoću. Blizu kuhinje je bila ledenica (hladnjak) na električni pogon, a u nju su pohranjivane živežne namirnice. Slične ledenice (hladnjake) imali su i barovi I. i II. klase.

Brod je imao dobru radio-stanicu. Na brodu je bilo 8 čamaca za spašavanje. Mogli su se spustiti u more za 2 minuta, budući su bili postavljeni na sohama tipa Columbus. Dva stroja i njihovi dijelovi bili su najmodernijeg i najsavršenijeg sustava i konstrukcije. Snaga im je bila 5.000 I HP (indiciranih KS), a imao je četiri cilindrična kotla od 225 LB (klasičnog) tlaka i umjetni propuh. (Dubrovačka plovidba, Postanak i razvitak, Štamparija „Jadran“, Dubrovnik, 1940, str. 27-29).

„Kralj Aleksandar I“, luksuzni putnički parobrod Dubrovačke parobrodarske plovidbe, porinut je u more 26. studenog 1931. godine u Port-Glasgowu. Ovo je bio najveći i najljepši parobrod te vrste koji je od 1. travnja 1932. godine preuzeo putnički promet na Jadranu (Venecija – Trst – Kotor). Brutto tonaža mu je bila 2450 t (odnosno 2463 t). Vrlo prostrani i udobni III. razred bio je u klasi II. razreda na drugim parobrodima. Tada je malo parobroda na svijetu imalo električnu kuhinju kao ovaj parobrod. Krmila, vitla za sidra i užad, te dizalice za podizanje mosta između obale i broda bili su na električni pogon. Parobrod je imao najmodernije radio-aparate za putnike u smislu primanja najnovijih vijesti iz svijeta i slušanja koncerata.

Djelatnost ondašnje Dubrovačke parobrodarske plovidbe bila je podijeljena u tri domene: redovitu obalnu plovidbu po Jadranskom moru, linijsku plovidbu po Levantu i slobodnu prekomorsku plovidbu. Dubrovačka parobrodarska plovidba imala je tada, bez parobroda „Kralj Aleksandar I“, 24 parobroda od ukupno 50.550 BRT i 82.000 t nosivosti. (Porinuće „Kralja Aleksandra I“, Jadranska straža, god. X, br. 1, Split, 1932, str. 18).

Potopljen je blizu Patrasa 9. rujna 1943. godine. (Pomorski godišnjak za godine 1941 – 1951, Ministarstvo pomorstva FNRJ, Štamparija „Rad“, Beograd, 1952, str. 81).

U Pomorskom muzeju u Dubrovniku u stalnom postavu izložena je slika parobroda „Kralj Aleksandar I“ slikara Johanna Seitsa iz 1931. godine (DUM PM 6990), i dr.

Đivo Bašić