(Bio)sfera ludosti i kako je steći – problemi stari, još uvijek aktualni……

Nazočio sam drugom dijelu skupa građana u svezi problema Grada (uže stare gradske jezgre) 30. 06. 2014. godine, pa evo nekih prijedloga:

– Uvesti „načelna pravila ponašanja u staroj gradskoj jezgri“ od kojih bi svakako važno bilo „načelno pravilo desne strane mimoilaženja“ (znači ne striktno, jer ljudi moraju gledati izloge na drugoj strani i sl.), što se tiče Straduna i svih ulica. Znači, mimoilaženje kao što to čine automobili na cesti ili barke na moru. Na važnim „čvorištima“ zabranjeno dulje i ikakvo zaustavljanje u grupicama (osobito na križanju Buže /Boškovićeve ulice/ i Prijekog, te Široke ulice i Ulice od Puča, kao i Ulice od Puča, Lučarice i eventualno Cvijete Zuzorić. Grupe turista pod organiziranim vodstvom moraju ići najviše u četri reda (na Stadunu) ili najviše dva (npr. u Ulici od Puča), a ne da idu kao strjeljački vod. Turistički vodiči na to moraju upozoriti odnosne grupe turista. Ta pravila ponašanja uručiti svim turističkim vodičima i objaviti u tisku i na Internet-portalima. Uvesti i novčane kazne (turističkim vodičima i dr.) koji se ne pridržavaju tih pravila ili makar „žute“ (izostanak jednog vodstva) i „crvene“ kartone (izostanak 2-3 vodstva) – npr. turistički vodič s tri „crvena“ kartona (6-9 ovakvih „žutih“ prekršaja) gubi pravo ikakvog vodstva posjetitelja.

– Broj dnevnih posjeta kruzera svesti maksimalno na jedan u Gružu, a drugi udaljen od Porta Grada 2-4 milje. Objasniti vlasnicima, posadi i posjetiteljima s kruzera da se i njima isplati šetati prohodnim Gradom bez gužvi.

– Čišćenje ulica u noćnim i ranojutarnjim satima obavljati manje bučnim i modernijim čistilicama za ulice, a gume za polijevanje (šlaufi, šmrkovi) moraju također imati regulator (ventil) s manje bučnim izljevačem i rasprskivačem. Ljudi koji obavljaju to moraju činiti šutke i u relativnoj tišini, bez vikanja. Budući da nema kontrole u tim ranim satima, dopustiti građanima mogućnost da ih zaliju vodom (nakon drugog usmenog upozorenja).

– Za galamljenje i buku pojedinaca i grupa ljudi od 22.00 do 07.00 h također omogućiti građanima mogućnost da ih zalijevaju vodom (nakon drugog usmenog upozorenja). Naravno, ne iz maštele, već ograničiti količinu vode na 0,5 l u svim slučajevima takve likvidne intervencije. To uvesti u spomenuta „načelna pravila ponašanja“ za staru gradsku jezgru, kao jednu simpatičnu, ali upozoravajuću ljetnu notu, te to u tiskanom obliku (na jednoj ispisanoj stranici) uručivati svim posjetiteljima Grada na ulazima s Pila i Ploča.

– Omogućiti ljudima koji voze kariće da ih koriste u određenom vremenu (idealno bi bilo da sve obave do 08.00 h). Međutim, bilo kakvo vremensko ograničenje ove djelatnosti je zapravo zadiranje u prava tržišnog natjecanja i obavljanja djelatnosti tih ljudi, a također i prava građana stare gradske jezgre na jednakost s ostalim građanima RH. Potrebno je ukinuti bilo kakvu naknadu građana za dovoz potrebitog za stanove jer Gradu bi trebale biti dostatne koncesije za karićare. Strogo zabraniti monopol pojedinih ljudi, te omogućiti svim tim ljudima ravnopravno obavljanje djelatnosti („brušket“ ili abecedni po-redu sustav). Vrlo je važno propisati veličinu karića (zapravo širinu koja ne bi smjela biti veća od polovice Ulice od Puča umanjenu za po dodatnih 15 cm sa svake strane). Svakako treba odrediti maksimalnu veličinu karića jer se netko može sjetiti da karić bude veličine Lincoln Continentala! Važno je da karići imaju zaobljene kutove, te da imaju zaštitnu gumu sa strane jer sam jedanput na Ulici od Puča vidio jedan karić koji je dobro zakačio jednu strankinju u cjevanicu. Karići moraju imati grb Grada Dubrovnika. Gume od karića moraju biti na napuhavanje (dubles ili sl.), a rote (kotači) redovito podmazivani. Ostala vozila za prijevoz robe moraju biti na električni pogon (akumulator).

– Automobili gradske uprave također moraju biti na električni pogon (Tesla automobili ili dr., kad već i Kinezi dolaze vidjeti u RH proizvedene automobile na električni pogon) jer to ovaj Grad, dragulj u RH-kruni, zaslužuje time što jest i što će biti.

– Rokete (vatrometi) bilo koje vrste moraju biti završeni do 22.00 ili eventualno zaključno do najkasnije 22.30 h za vrijeme otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara (poslije toga trebale bi uslijediti drastične sankcije). Prvi trombun za festu Sv. Vlaha trebao bi se oglasiti točno u 07.00 h (ne prije), a ranojutarnju zvonjavu zvona (ljetnu ili bilo koju) svesti na primjereni i relativno tiši minimum (isto kao što „tijelo nije lijepo ako nije obasjano dušom“, tako zvonjava nije svrhovita ako ne p/r/obuđuje duh, a ne prirodom zadano i potrebitom snu odano tijelo).

– Glazba iz kafića ili bilo kojeg prostora mora biti minimalna prema vanjskom prostoru od 22.00 do 08.00 h, a u ostalom vremenu razumna i uhu prihvatljiva.

– Najveću buku proizvodi povremeno ubacivanje šuta (tijekom nekih većih radova) u brod koji pristane na veliki gat starog Porta. Buka ječi doslovno cijelim Portom. Takav šut u vrećama treba spuštati dizalicama u unutrašnjost broda ili pak istresti vreće vrlo blizu brodskog dna, pa neće biti b(r)uke.

– Obnova gradske jezgre i konzervatorski zahvati posebna su tema zbog katastrofalnosti (potrebno je sazvati sjednicu Gradskog vijeća samo po tom pitanju). I nakon potresa – „potres“! Tako npr. ne možete neke klobučine (one lukove nadsvođenja) u Ulici od Pustijerne obnoviti na jedan način, a druge u istoj ulici na drugi (svakako treba biti vidljiv način nadsvođenja s fugama). Ta „renesansna“ ulica svojim popločenjem je daleko od renesanse, a bliže nekoj fazi obnove nakon eksplozije poda.

– Disco-klub treba biti gdje je bio nekadašnji „Bakus“ (prva lađa Lazareta, ako baš treba biti blizu Grada), a ne u Revelinu koji je izdašni muzejski prostor. Kada bi u Revelinu postojala izložba npr. Gradu na čuvanje i permanentno izlaganje ustupljene kolekcije Faberge-jaja, te kada bi ostali nemali prostor Revelina upotpunio muzejski prostor povijesti i arheologije dubrovačkog kraja, što mislite što bi bilo posjećenije i profitabilnije: disco-klub ili ovakav muzejsko-izložbeni prostor pred kojim bi se stvarali „dvoredi“? Možda bi trebalo pitat onog dunda koji je kupio hotel „Belvedere“.

– Cijene u Gradu moraju biti uz kartični popust za građane (uže gradske jezgre). Primjerice, hrenovka u tijestu je na nekim mjestima u Dubrovniku košta skoro 9 Kn, a u Slavonskom Brodu stoji 4,5 Kn. Dobro došli u RH, zemlju tržišno-natjecateljske ludosti i nejednakosti (svih pred zakonom)!

– Već sam spominjano nužnost istraživanja Poljane Ruđera Boškovića prije samog popločavanja pločama dijelom i „znamenitih Dubrovčana“ – uzeti predložak stare „Galerije znamenitih Dubrovčana“ (zapravo bi se te ploče s u plitkom reljefu izvedenim profilima i kratkim životopisima mogle postaviti i na prethodno obnovljenim oronulim fasadama zgrada).

– Ako netko želi otvoriti (ili adaptirati) butigu, kafić ili restoran s nižim i prihvatljivijim cijenama za domaće građane, neprihvatljivo je da mu se prijeti lomljenjem lokala i nogu dotičnog. Zapamtite da je i to dio tržišne utakmice, a tko je ne shvaća fer i sportski, neka se vrati u neku mentalitetsku balkansku špilju odakle vjerojatno nikad nije ni izišao.

– Jedanput sam u žiži ljetnih mjeseci vidio jednog Talijana koji je mokrio (za nerijet piš’o) u Strossmayerovoj ulici (u pogodnom udubljenju koje su stari Dubrovčani karakteristično zaobljavali baš da bi spriječili upravo tu mogućnost pišanije), a supruga mu je „držala stražu“. Znači, uvesti kaznu od 50 EUR za pišanje po Gradu, te ju javno objaviti i staviti u „Pravila ponašanja u staroj gradskoj jezgri“. Valjda se netko neće odvažiti učiniti „veliku potrebu“, ali kazna bi onda trebala iznositi 100 EUR. (Moram priznati da se sjećam priče kada se meni nepoznati čovjek kladio da će izvršiti veliku potrebu na Stradunu, te je u jesenskim ili zimskim mjesecima došao u velikom mantelu – i izvršio veliku potrebu!).
Ovo vrijedi i za vlasnike kučaka (pasa) – kazna do 50 EUR (ipak bi im trebalo omogućiti blizinu prirode da pak neki dijelovi Grada ne budu pogodni pišariji i serariji za životinje). Dosta je guma-žvaka na podu Grada (samo napominjem da su u Hong Kongu velike kazne za onoga koga uhvate da uopće žvače ulicama grada – ipak, žvakanje i žvake trebaju biti dopuštene, a više poraditi da se posvuda ne odlažu, bacaju ili lijepe).

– Zabraniti pušenje u Boškovićevoj ulici (na Ulici od Buže) jer tamo je nezgodan uspon i jedna od glavnijih komunikacija Grada, te nije potrebno dodatno „pasivno“ pušenje svih prolaznika. Također nisu primjerena ni duža zaustavljanja na jednom mjestu i „peripatetička“ predavanja u toj ulici.

– Reklame u ulicama moraju biti „piramidalne“ (trokutaste, „na dvije vode“, do ili u visinu dovratnika). Nikakve druge, a pogotovo ne štafelaji. Možda bi negdje ipak mogli dopustiti štafelaje, ali uz plaćanje Gradu barem 100 EUR do najviše 1.000 EUR mjesečno, pa tko voli, nek’ izvoli.

– Placarina za „kumice“ (Župke, Konavoke, Primorke) mora biti ili minimalna ili nikakva, ali trebaju na primjerenim i unificiranim kartončinima ispisati cijenu u Kn (ljeti eventualno i u EUR). Netko je rekao da za jednu cijenu prodaju strancima, a za drugu domaćim ljudima. Međutim, problem je što neki prodaju domaćim ljudima po različitim cijenama! Zato treba uvesti kartončine za sve proizvode (voće, povrće i dr.).

– Smeće iz Gospe je odavno trebalo riješiti na primjereniji način ili ga uopće tamo ne smještati. Zapravo, ono je trebalo biti u zidu uz mogućnost da se takvi spremnici nađu doslovno u zidu Ulice od Pustijerne i završetku placete krajnjih dijelova ulica Pobijane i Ilije Sarake (znači, onaj zid iza Gospe). Vratašca spremnika bi se otvarala odozgo prema dolje, a „Čistoća“ bi iza 07.00 h dolazila kamionima s velikim usisivačima i usisavala ili iznosila krupno smeće. Tako bi odmah postojali spremnici za „papir“, „staklo“, „krupni otpad“ (na kraju), ali svakako i prijevod tih riječi na engleskom jeziku jer sam vidio jednu strankinju kako je ubacila koru od banane u kontejner za „papir“! Na ovo sam već upozoravao.

– Cijene iznajmljivanja za građane pogodnog prostora „za 1 Kn“ možete zaboraviti jer je ljudska priroda takva da to zlorabi. Osim toga, pretvorba i privatizacija „za 1 Kn“ je i dovela do propasti dosta poduzeća i onih koji su radili u njima. Netko se dokopao prostora, a dugoročno je uništio životni prostor. Inače, ovaj svijet bi općenito mogli nazvati „biosferom ludosti“.

Naravno, ima toga još, ali o tome će oni koji žive u Gradu. Zapravo, žive Grad.

Đivo Bašić