To voće je godinama raslo iza naše zgrade, ali sam ga prvi put provala neđe u ratu. Kroz priču s ljudima shvatila sam da jako puno ljudi nema pojma što je to, pa evo da im malo pojasnim, a pošto im je sad sezona, možda da ih i provaju!

Kake, japanska jabuka, kaki jabuka ili japanska šljiva kako sve ljudi ne zovu to voće, potječe iz Japana i pripada porodici Ebanaceae. Latinski naziv Diospyros kaki potječe od grčke riječi dios što znači bog i pyros što znači pšenica. Upravo zbog toga se ponekad u literaturi naziva i “hrana bogova”.
Kake su dugovječna vrsta pa se u Japanu mogu pronaći voćke stare od 400-500 godina. Na Dalekom Istoku su plodovi ove listopadne voćke veoma cijenjeni, a u 19. stoljeću proširila se i u nas gdje dobro uspijeva. U Istri npr. ima preko 10 000 stabala, a uspješno se uzgaja i u drugim mediteranskim zemljama gdje dopire utjecaj sredozemne klime. Zreli plod može biti žute, narančaste ili crvene boje. Beru se od kraja rujna do početka prosinca. Mogu se jesti svježe ili sušene, a mogu se i zaledit. Čest su sastojak orijentalne kuhinje.
Evo što stručnjaci kažu:
Plodovi kakija teže 200-500 grama, a sadrže oko 16 posto šećera, organske kiseline, tanin, minerale, natrij, kalij, proteine, beta karoten i vitamine A, B1 i B2, a posebno vitamin C. Preporuča se kao energetski bogata hrana u slučaju slabosti organizma te kod začepljenja probave. Koristi se i kao antibaktericidno sredstvo kod gastroenteritisa (zapaljenje želuca i tankog crijeva), posebno onih u djece, kod dispepsija (poremećaja u probavljanju hrane) i kod crijevnih upala. Posebno je dobar kao sredstvo za jačanje nervnog sustava i aktivnosti jetre. U novije vrijeme radila su se testiranja pri kojima je ustanovljeno da tanin iz kake daje pozitivne rezultate kod liječenja leukemije!
Ako polodovi kakija još nisu potpuno zreli, najbolje je odložiti ih u najlon vrećicu u toploj prostoriji. Valja pričekati da omekšaju, a to se da primijetiti po njihovoj mekoći mesa te prozirnoj pokožici. Kožica se zatim oguli, a plod se jede žličicom sa ili bez šećera. Iz ploda se može iscijediti sok ili se dodaje voćnim salatama, sladoledima, bolama i sl. Mogu se prirediti i sirupi, kolači, džemovi i dr. pa ih i prehrambena industrija sve više koristi, a dijabetičari hvale.