Kako je dom franjevačkih redovnika iz 15. stoljeća na Lopudu postao spektakularno mjesto o kojem svi pričaju
Srednjovjekovno remek-djelo s nekadašnjih 13 malih redovničkih ćelija preuređeno je u pet luksuznih apartmana, koji su ispunjeni rijetkim komadima iz privatne zbirke umjetnina obitelji Thyssen-Bornemisza
Između Koločepa i Šipana smjestio se otok Lopud, drugi po veličini među Elafitskim otocima. Na njegovim se brežuljcima nižu stare vile, male palače, brojne kapelice i drvene seoske kuće još iz doba renesanse, dajući autentičnost cijelom otoku, koji je zasađen stablima naranči, limuna i maslina. Na najsjevernijem dijelu otoka nalazi se samostanski kompleks iz 15. stoljeća, nekadašnji dom franjevačkih redovnika, a danas ekskluzivni hedonistički kompleks za odmor naziva LOPUD1483.
Izgrađen 1483. godine kao zatvoreno utočište za tihu kontemplaciju i iscjeljenje, ovaj srednjovjekovni samostan pažljivo je restauriran tijekom gotovo 20 godina, a sve pod vodstvom kreativne direktorice Francesce Thyssen-Bornemisza. Londonska ljubiteljica umjetnosti, koja je četvrta generacija u dugom obiteljskom nizu kolekcionara, prvi je put u Hrvatsku došla 1992. godine kako bi pomogla u spašavanju umjetnina stradalih u ratu. Provela je deset godina neumorno radeći s lokalnim vlastima na obnovi renesansnog blaga “zlatnog doba” tamošnjih crkva. Kad ju je lokalni fratar, otac Pio Mario, odveo na izlet brodom oko otoka Lopuda, ugledala je ruševine samostana i susjedne tvrđave iz 16. stoljeća, u koje se odmah zaljubila.
Njezin drugi posjet Hrvatskoj bio je s arhitektom Frankom Gehryjem koji ju je potaknuo da preuzme restauraciju. U svojoj ulozi kreativne savjetnice, krenula je s restauracijom zgrade koja je bila prazna od 1822. godine. Samostan je trebalo potpuno obnoviti, uključujući i masivnu tvrđavu koja ga štiti. Nekim čudom, dio izvorne žbuke iz 16. stoljeća je preživio, a želja je bila zadržati autentičnost objekta što je više moguće. Konsolidaciju i ojačanje strukture s ciljem sprečavanja daljnjeg uništavanja zidova i produljenje vijeka trajanja dovršili su inženjeri iz Karlsruhea, a pritom su zadržali postojeću patinu na zidovima, što je bio veliki pothvat. Prenamjena i preuređenje samostana u suvremenu hedonističku oazu realizirana je u suradnji sa zagrebačkom arhitekticom Rujanom Bergam Marković iz studija Arhitektri, koja je umjesto nekadašnjih 13 malih redovničkih ćelija osmislila koncept s pet apartmana, uz svu potrebnu tehnologiju i sadržaje 21. stoljeća. Na projektu je surađivala i proslavljena talijanska dizajnerica Paola Lenti, čiji namještaj krasi prostorije, uz raritetne komade iz privatne zbirke umjetnina obitelji Thyssen-Bornemisza.
Naime, cjelokupno iskustvo osmišljeno je tako da se gostima ponudi prilika da “žive poput kolekcionara”. Obitelj Thyssen-Bornemisza je tijekom četiri generacije prikupila impresivnu zbirku koja se proteže od 13. do 21. stoljeća i za koju se kaže da je najveća zbirka nakon engleske kraljice. Mnoga djela danas se nalaze u Nacionalnom muzeju Thyssen-Bornemisza u Madridu, dok izbor u samostanu uključuje originalni renesansni i gotički namještaj, kao i umjetničke slike.