/  KOLUMNE   /  TRENUTAK ZA POETSKI KUTAK   /  Oblaci

Oblaci

Nekada je biti političar bilo časno zanimanje…mislim  da je i dan danas u Švedskoj ili Norveškoj to tako, čak mi je netko pričao da je to djelom posao koji se radi zbog statusa i uvaženosti, a ne toliko za plaću…ali naši vrli mudraci su stvorili kaljužu od svega…I da ne bude zablude….tako je svugdje u svijetu. Ne znam u kojem trenutku se čast izgubila, ali sve su to samo oblaci koje treba sačekati da se isprazne i nestanu…uglazbljena također, a u nekom trenutku doći će i snimak…

Oblaci

Oblaci su prekrili moj grad, obrisali osmjehe sa usana
Laži pljušte evo cijeli dan i svijet od toga postao je mamuran
Sve križanja su iza mene, birao sam krive ceste
Al sada više nema kajanja
I vremena sve je manje, ali moje nade jos su snazne
u snovima jos caruje petar pan

Svatko svoju zvijezdu slijedi, ali oblaci su tamni teški, moju zvijezdu skrivaju od pogleda
Hodam među zvijerima ali srca čista, iskrena i lažima ne dam do srca
Političari, novinari, svećenici, razbojnici
Sve je to kazalište, pozornica
Tu nema Moliera, Shakespeara, čak ni mladog Werthera
Samo amaterizam i parodija.

I zato oblaci, ma ne trebate mi
Prije ili kasnije vjetrovi vas raznose
Vaše kapi nestaju, nema vas ni u sjećanju
A jednom kad odete, sunce samo ostaje
Zastori se spustaju i svi….
Svi vas napustaju

Vi Oblaci prekrili ste grad, al osmjeh mi ne silazi sa usana
Jer znam da samo prolazna ste stvar a moja zvijezda opet bit ce slobodna
Sve laži koje nosite, ma drugdje ih iznosite
Mene više to ne zanima
Svoje obmane i razloge, ma drugom ih prodajite
I sutra već vedriji je dan

Leave a comment

Add your comment here