Zbog brojnih upita medija i građana, vezanih uz stav Srđevaca o nekretnini u Palmotićevoj ulici i našoj kandidatkinji za gradonačelnicu Aniti Bonačić Obradović, prikupili smo i pomno proučili svu dostupnu dokumentaciju. Uzeli smo dovoljno vremena, kako bi argumentirano pred vama iznijeli zaključke na današnjoj tiskovnoj konferenciji na kojoj su govorili Anita Bonačić Obradović, kandidatkinja za gradonačelnicu i Marko Giljača, kandidat za župana koalicije Srđ je Grad / Možemo! / SDP i Nikša Selmani, dugogodišnji gradski vijećnik Srđ je Grad.

Marko Giljača:

– Sasvim je jasno, zajednički izlazak na predstojeće izbore SJG/SDP/M! u koaliciji Slobodno i freške ankete koje jasno pokazuju značajnu prednost u odnosu na vladajuće, uzrok su zbog kojeg HDZ ne spava i pokrenuo je svu mašineriju u prljavoj kampanji s ciljem našeg diskreditiranja: neistinama,  polu-informacijama i uplitanjem institucija u političke obračune! To im neće proći!

Iz straha od gubitka izbora pokazuju svoje pravo lice i dokle s spremni ići! Strah ubija um i vodi ih upravo prema tome! A mi smo još osnaženiji, povezaniji i sigurniji da je vrijeme za promjenu došlo!

 

Tri besramne neistine

Danas smo ovdje da argumentima oborimo neistinite tvrdnje koje su iznosili predstavnici Muzeja na presici „kojom se nisu htjela miješati u politiku“!? i gradonačelnik Mato Franković.

Jasno ćemo vam ih razložiti kao neistine: Jednu po jednu!

– Kao prvo! Tvrdnja da nije bilo nacionalizacije , svi ste je čuli, je laž! Istražili smo i otkrili Odluku o nacionalizaciji dijela predmetne nekretnine.

– Kao drugo! Podmetanja o „sumnjivom“ dobivanju Rješenja o pružanju ugostiteljski djelatnosti u domaćinstvu odnosno „rješenja o afitavanju“, je još smješnija. Rješenje je izdano prema tada važećem Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. godine kojim je pravomoćna sudska presuda legalni pravni osnov!

– I kao treće! Prozivanje o skrivanju nekretnine u imovinskoj kartici Tatjane Šimac Bonačić je još jedna neistina. Kako ona više nije dužnosnica, dopustila nam je uvid u svoje ovjerene imovinsku kartice iz 2015., 2016. i 2018. godine u kojima je jasno navedena nekretnina na adresi Palmotićeva 24 kao „vanknjižno vlasništvo“ njenog supruga.

Dakle: laž broj jedan – nacionalizacija, laž broj dva – rješenje o afitavanju i laž broj tri – imovinska kartica!

Ove tri neistine, jasno diskreditiraju izjave, prvenstveno gradonačelnika Mata Frankovića, kojima je za cilj bilo pokretanje javnog linča naše kandidatkinje i buduće gradonačelnice Dubrovnika – Anite Bonačić Obradović!

Instrumentaliziranje instuitucija

Pritom je, u ovoj prljavoj političkoj igri grubo iskoristio, instrumentalizirao i upleo javne institucije: Gradskog vijeća, Dubrovačkih muzeja i policije. O ovom zadnjem, objavljivanju zaštićenih podataka o adresi prebivališta i njenoj promjeni, iz registra MUP-a, očekujemo od pravne države da djeluje, i da DORH i unutarnja kontrola sami pokrenu istražne radnje tko je zlouporabio ovlasti i dostavio/plasirao te podatke.

Dokle su spremni ići iz straha za gubitkom pozicija, najbolje svjedoči i javno prozivanje i bacanje ljage i sumnje na rad odvjetnika i sudca koji nisu živi već desetak godina. To je zastrašujuće! Pokazuje, koliko je Mato Franković zapravo nedostojan biti gradonačelnik grada Dubrovnika! Iz straha za fotelju! Jer je i njemu jasno da u anketama gubi izbore, ali što je još gore, ovakvim potezima i prozivkama pokojnika, gubi kao čovjek!

 

Nikša Selmani:

Povod ovoj press konferenciji učestali su upiti medija prema stranci Srđ je Grad, potaknuti istupima gosp. Nikša Raspopovića kao predsjednika Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja, potom gradonačelnika Frankovića na posljednjoj sjednici Gradskoga vijeća, te Gradskog odbora HDZ-a, a koji su vezani uz nekretninu u gradskoj jezgri – čest. zgr. 2127 k.o. Dubrovnik.

Naime, u toj nekretnini na adresi Palmotićeva 24 nalazi se stambeni prostor za koji su još od 50-tih godina prošlog stoljeća, temeljem odluka bivše Općine Dubrovnik, nositelji stanarskog prava u kontinuitetu bili članovi obitelji Bonačić i kojima je temeljem istoga bilo priznato pravo na otkup stana pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku 1998. godine. Trenutno, u postupku je pojedinačni ispravni postupak, pokrenut 25. kolovoza 2023., kojim se gosp. Žarko Bonačić nastoji upisati u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine koju je već prije, temeljem sudske presude iz 1998. i kupio.

Politizacija pravnog postupka

Iako je gosp. Raspopović nastojao svoj javni istup prikazati nepolitičkim, to u kontekstu koalicije SDP-a i Srđ je Grad na predstojećim lokalnim izborima, u kojima je gđa Anita Bonačić Obradović zajednički gradonačelnički kandidat, ipak ima političke reperkusije. I premda vjerujemo da se htjelo zaštiti pravne interese Dubrovačkih muzeja, ne možemo se oteti neugodnom dojmu i upitati se – ukoliko su Dubrovački muzeji još 18. rujna 2023. uložili prigovor na pojedinačni ispravni postupak pokrenut od gosp. Bonačića, zašto o tome nisu napravili press konferenciju tada, nego se ona zbiva krajem veljače 2025., u jeku predizbornih aktivnosti? Ako je razlog taj da bi gđa. Bonačić kao moguća gradonačelnica potencijalno mogla obustaviti postupak žalbe Dubrovačkih muzeja, te ovim pogodovati sebi, voljeli bismo čuti zbog čega gosp. Raspopović misli da bi gđa Bonačić to doista učinila te dovela sebe u izravan sukob interesa. Do smislenog odgovora, smatrat ćemo tu tezu nedoličnom insinuacijom.

Iako je vrlo nezahvalno u tijeku pravnih procesa komentirati čitav ovaj predmet, Srđ je Grad će ukazati na bitne elemente ovog slučaja, te ukazati na neke navode koje držimo neistinitima, a bili su izrečeni u javnom prostoru, ostavljajući difamirajući učinak.

Nacionalizacija dijela čest. zgr. 2127 k.o. Dubrovnik

Premda se u javnom prostoru od nekih medija, pa i samoga gradonačelnika Frankovića moglo čuti da obitelj Bonačić nije mogla presudom iz 1998. godine dobiti pravo na otkup stana u navedenoj čest. zgr. jer zgrada nije bila nacionalizirana, istinita je činjenica da je dio zgrade bio nacionaliziran. Tako je rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Dubrovnik br. N-482/59 od 16. prosinca 1959. dio zgrade u vlasništvu Lade Drašković u omjeru 111/280 dijelova postao – društveno vlasništvo. Potom je rješenjem iste Komisije br. N-93/60 od 25. srpnja 1960. dio zgrade u vlasništvu Neves Benković rođ. Franceschi u omjeru 3/9 od 58/280 dijelova također postao – društveno vlasništvo. Onaj dio u omjeru 111/280 dijelova čest. zgr. 2127 k.o Dubrovnik, koji je bio temeljem oporuke gosp. Antuna Kurajice određen Muzeju „Rupe“, bio je prethodno, krajem 1956., uknjižen kao Općenarodna imovina, s Dubrovačkim muzejima kao organom upravljanja, te je prema ondašnjem shvaćanju ono postalo državno, odnosno društveno vlasništvo, pa je nacionalizacija bila nepotreban postupak. Dokaz tome je činjenica da je potom čitava čest. zgr. 2127 k.o Dubrovnik bila korištena u svrhu dodjele stanarskih prava, te faktički Dubrovački muzej tu nije imao nikakva utjecaja slijedećih 70 godina. Osim toga, u ovom dugačkom razdoblju nikad nije bilo zahtjeva kojim se od obitelji Bonačić tražilo iseliti se iz tog stambenog prostora koji oni s potpunim pravom nazivaju svojim domom.

Legalna dozvola za iznajmljivanje u Palmotićevoj 24

U medijima je bilo objavljeno pitanje postavljeno kandidatkinji za gradonačelnicu gđi Aniti Bonačić Obradović od strane Gradskog odbora HDZ-a koje je glasilo: „Kako ste iznajmljivali kuću, koju Vi nazivate domom, a nije Vaše vlasništvo?“ Odgovor na ovo pitanje leži u pravnoj legislativi iz razdoblja kad su Bonačići tražili ishođenje dozvole za iznajmljivanje, a to je bilo 2009. godine. Prema tada važećem Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/2006; članak 25, stavak 1, toč. 2) uvjet nije bilo upisano vlasništvo već je bio dovoljan dokaz da postoji pravo korištenja poslovnog prostora ili objekta, što su Bonačići imali obzirom da su još 1998. temeljem pravomoćne sudske presude kupili stambeni prostor u navedenoj nekretnini. Dozvolu je, uzgred budi rečeno, izdalo nadležno županijsko tijelo.

Imovinska kartica gđe Tatjane Šimac Bonačić

Tijekom press konferencije gosp. Raspopović je rekao: „kod iskazivanja vlasništva na imovinskoj kartici Sabora, njezina majka Tatjana Bonačić nije iskazala vlasništvo nad nekretninom u Palmotićevoj 24.“ Taj navod gosp. Raspopovića nije istinit jer je i 2015. i 2016 i 2018., Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa bilo je predano Izvješće o imovinskom stanju dužnosnika na ime gđe Tatjane Šimac Bonačić gdje je bila navedena i nekretnina na adresi Palmotićeva 24 kao „vanknjižno vlasništvo“.

Nepodnošljiva lakoća javnog blaćenja

Iz ova tri izdvojena primjera koja Srđ je Grad smatra ključnima u slučaju Palmotićeve 24 posve je jasno da je način kojim se obitelj Bonačić ophodila sa svojom nekretninom kroz ovih 70 godina bio i jest u potpunosti transparentan, legalan i legitiman, prirodno težeći k sudskom epilogu upisa nekretnine u zemljišne knjige. Srđ je Grad razumije i legitiman pravni interes koji imaju Dubrovački muzeji, no ono što ne razumijemo jest nevjerojatna lakoća kojom temeljito uzdrmani dubrovački HDZ ovu situaciju nedovršenog pravnog procesa nastoji iskoristiti kako bi javno oblatio svoju najizgledniju političku konkurenticu. Smatramo da je HDZ ovim činom skinuo svoje bijele rukavice i otresao masku građanske uglađenosti pokazavši svoje istinsko lice – lice neizmjerna straha.

 

Anita Bonačić Obradović:

Hvala mojim kolegama na ovom opsežnom i prije svega argumentiranom izlaganju. Ovo je primjer kako se radi – istinito i s dokazima. To je naš način!

Koliko god mi je teško što se moja obitelj provlači kroz blato, u jednu ruku mi je drago da se preko mojih leđa napokon otkrilo pravo lice HDZ-ove mašinerije. Mogu samo zamisliti koliko ima ljudi koji nisu javno istureni kao ja i nemaju mogućnosti oduprijeti se ovakvim pritiscima.
Tome danas stajemo na kraj i želim potaknuti sve one kojima se prijeti i koji su pod ucjenama da nam se obrate.  Pozivam sve vas koji mi šaljete poruke podrške jer se i vama isto radi da javno progovorite! Prestanite živjeti u strahu od odmazde!

Ovo je presedan kakvog nema nigdje u državi, presedan na koji bi bio ponosan i sam Andrej Plenković – gradske institucije sazivaju presice i optužuju, vrši se pritisak na MUP i izvlače se osobni podatci građana – vjerovatno se i kamere pregledavaju / nadziru javne površine. Je li nam ovo normalno? Želimo li živjeti u režimskom Dubrovniku?

Naši sugrađani su prepoznali ovu hajku upravo kao takvu i tome u prilog idu i najnovije ankete koje smo proveli  – one pokazuju veliki poraz Mata Frankovića i HDZ-a kakvog on vodi.

Prvi put nakon mnogo godina doveli smo HDZ u situaciju da su u panici i očaju. Doveli smo ih u situaciju da oni nama gledaju u leđa.

Na proteklim izborima nisu bili u panici jer im nismo bili niti blizu, nisu bili u panici niti su me napadali kada sam bila kandidatkinja za dogradonačelnicu 2021. jer im nismo bili niti blizu. 2017. Godine sam ušla u vijeće – i tada su imali prliku pa nisu jer im nisam predstavljala prijetnju. Sada ankete i njima pokazuju ono što pokazuju i naše – da HDZ gubi Dubrovnik, kao što gube još i u SDŽ, Splitu, Rijeci, Zagrebu…

Kad smo u anketi upitali građane o zadovoljstvu trenutnim gradonačelnikom, ocjena koju su mu dali je TRI – DOBAR. Zaslužuje li Dubrovnik “dobro” ili zaslužuje bolje od toga?

Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno – apsolutnu moć ima HDZ – na razini države, županije i grada je sve pod njihovim kandžama. Želimo li ponovno izabrati osobu kojoj je vlast slast, čija riječ ne znači ništa? Sjetite se pres konferencije 7. Srpnja 2020. Godine kako je naš časni gradonačelnik tada rekao da se više neće kandidirati?

Omili se čovjeku…

Da zaključimo cijelu priču danas i da se možemo početi baviti konkretnim stvarima i ponuditi najbolje što znamo građanima ovoga grada:

• Danas smo donijeli dokaze i njima raspetljali klupko laži koje su pokušali isplesti protiv moje obitelji i mene.
• Civilni spor je u tijeku i sud će odlučiti o tome – svako dalnje rastezanje priče je pokušaj utjecaja na sudstvo.

Grad je moj dom i uvijek će biti moj dom! To mi nitko ne može oduzeti. Cilj je da se mene diskreditiraju i da razore nasu koaliciju Mi želimo slobodan grad, demokracija za koju živimo i za koji smo se borili.