Radi se naime o najvećoj promjeni do sada u svakodnevnom poslovanju u Hrvatskoj ne samo velikih nego i onih najmanjih poslovnih subjekata. Papirnati računi uglavnom odlaze u povijest, porezna uprava dobiva trenutačni uvid u poslovnu aktivnost i prijava PDV-a postaje automatizirana. Zvuči dobro posebno u svjetlu smanjenja administracije no jesu li se i one najmanje tvrtke mogle stići pripremiti na ovaj skok u primjeni digitalne tehnologije i aspekta infrastrukture, pouzdanosti i sigurnosti u relativno kratkom roku koji im je na raspolaganju.

Iza toga je izuzetno kompleksan mehanizam, znatno kompleksniji nego za prvu fiskalizaciju. Za razliku od od fiskalizacije u prometu gotovinom ovdje sudjeluju aktivno i kupac i prodavatelj. Kako prodavatelj izdaje fiskalizirani račun u elektroničkom obliku, kupac ga mora takvog zaprimiti i ponovo fiskalizirati. Povrh toga i jedan i drugi moraju obavijestiti PU kada je račun plaćen i u kojoj mjeri. Na temelju toga PU će imati trenutačni uvid u obveze PDV-a tako da bi podnošenje obračuna trebalo postati suvišno.

Kako je taj sustav zamišljen? Očekivalo bi se da je jednostavno doći do koncizne i jednoznačne informacije, kao i do iscrpnih nedvosmislenih uputa. Na izgled, informacija je obilje i može ih se naći posvuda. Međutim, ako se krene u detaljno istraživanje, stječe se dojam da su stvari sve samo ne jasne. Za sada. Informacije su u najvećoj mjeri općenite, a tamo gdje pokušavaju biti detaljne (tehnička specifikacija) često su dvosmislene. Forumi na kojima ljudi diskutiraju o implementaciji, puni su zbunjenih ljudi i neodgovorenih pitanja.

….a ostatak članka pročitajte ‘u originalu’ – ovdje!