Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora sa zadovoljstvom Vas pozivaju na otvorenje izložbe

Prolaz

KATARINA IVANIŠIN

koje će se održati u petak 3. srpnja u 20 sati u Galeriji Flora.

Izložba se može pogledati do 24. srpnja svaki dan osim ponedjeljka od 9-13 sati i od 18–21 sat. Izložba se može pogledati i u drugim terminima ako su vrata Florina doma otvorena, te najavom na galerijaflora.dbk@gmail.com

Radujemo se Vašem dolasku i druženju u Flori.

—

Višerazinski krajobraz

Rad Katarine Ivanišin rastvara tišinu apsoluta koja je ničija i svačija. Esencijalnost se potpisuje. Riječ je o ciklusu Prolaz, slikarstvu koje je pod ključem univerzuma.

Dualizam tematike u prethodnom ciklusu Isto nebo slike svodi na „ispisivanje“ stjenovitih krških planinskih lanaca i neba. Metafizička rasprava unutarnje nužnosti je jasna.

Dualizam se poništava. Bridovi raznih struktura stijena i planina urezuju se oštroumno ispod suštinski iste „stvari“: neba i kozmosa. Duh sam sebe uprizoruje majstorstvom slikarstva autorice koja se kreće po mekanim područjima, ali i onim čvrstim. Unutar fenomena oslobođenog horizonta temporalnost se poništava u pokazanom. Ona je nepostojanje sebe same u stvaralaštvu Katarine Ivanišin.

U recentnom radu autorica se i dalje bavi krajobrazom, slikajući zone podmorja, stvarajući kolorističke apstrahirane zapise u kojima se čita mali ježinac u dubini pikturalnog polja. Vidi se krupni kadar životinje u kružnim zapisima tijela u uvećanom prizoru. Kao što i na pjeskovitom polju on stoji usamljen, tako i povećan u crtežu odaje znakovito strukturu tijela bez bodlji. Ispisuje umjetnica ronioce tehnikom grafita u figurativnom izričaju. /… / Tijelo i svijest jedno drugo ne ograničavaju, oni mogu biti samo paralelni.[1] Što se tu događa? Svijest je bitak, zapravo, posredstvom tijela.[2] Prostornost tijela je rasprostiranje njegova bitka tijela, način na koji se realizira kao tijelo.[3] Proces je metafizički i konceptualno označen.

Krajoliku se pristupa duhovno i ukazuje se na vezu čovjeka s njim i uronjenosti u samu njegovu bit. Pejzaž se sagledava kao prijateljski siguran. On se nudi nama koji ga trebamo percipirati i zaštititi, ali prvenstveno biti prisutni u njemu na istinit način.

Prolaz utvrđuje koncepte slikarstva te se postavlja pitanje o njemu samom. U autonomiji i jasnoći slikarstva stvara se novi svijet, nova stvarnost u sebi samoj, u djelu.

Katarina Ivanišin preispituje elemente u krajoliku. Nakon zapisa krškog terena u Istom nebu ona ulazi u raspravu o podmorju. Sve je povezano u prirodi, sve je fizički i metafizički isprepleteno, napominje se. Mijene se u kretanju događaju, odvijaju i uslikavaju na i u platno. Višerazinski su čitke te linije. Zrcalni niz općosti se uspostavlja. Ogoljavanjem krajobraza iskazuje se bitak u kojeg se ulazi, koji je u ljudskom biću jasan i čitak. 

Autorica piše: „Različitim alatima, materijalima i slikarskim postupcima, izložbom Prolaz nastavljam istraživanje odnosa čovjeka i prirode, fokusirajući se na krhku prisutnost čovjeka u moru i njegov kratkotrajni trag; uron, izron i prolazak kroz vodeni medij, okom ili kamerom jedva uhvaćen prizor, prolazni otisak koji tijelo ostavlja u okolišu. More istovremeno privlači i podsjeća na granice ljudskog tijela; i kada je mirno, ostaje prostor kojemu ne pripadamo u potpunosti.“

Čisti istinit krajolik i nepoznati beskraj nas kreiraju da postanemo i ostanemo ljudska bića koja će svjedočiti i živjeti mir, istinu i svjetlost.

Svjetlost se umjerenim markantnim kolorizmom uprizoruje u kadrovima i ona je budnost ljudskog bića. Spokojni duboki prizori prožimanja i općost su mudrost kojom se rastvara pacifistički iskazan izvorni krajobraz i izrečen iskon. On je u ljudskom biću. U tome počiva optimizam bivstvovanja koji pripada istini. Aristotelov poznati iskaz govori da je mišljenje bitka, sad već bitka kao bistva, u temelju svega mišljenje mišljenja, mišljenje onoga u mišljenju mislivog. Ivanišin u umjetničkim djelima realizira ideje u osjetilnosti, osjetilnoj pojavnosti.

Sloboda se markira kao odricanje od suvišnosti, od okova vlastite nutrine, sistema, društva i dr. Mapira se ogoljena prirodna narav.

Ljudsko biće se ontološki portretira.

U Prolazu je riječ o samostanskim krajobrazima.

Razmatra se ukorijenjenost u prirodu i spoznaja.

Bivstvovanje u moru obuhvaća i transcendenciju jer označava prodor u područje ponad uobičajenog, prolaz iz svakidašnjeg, trivijalnog i svjetovnog u duhovno. Događa se transcendencija čovjekovog stanja i postignuća. Mir se podcrtava u pikturalnim šiframa Katarine Ivanišin. Ulazak u spokoj jest vizualno ronjenje u djela kojima se kodira višerazinski prolaz. Otvorenost spiritualnom usponu je neprestani udah i izdah zraka/duha. Svjetski duh, koji po Hegelu predstavlja stvaralačku praosnovu svega kozmičkog zbivanja, a koji se javlja u svijesti čovjeka kao subjektivni duh, u njegovim tvorevinama kao objektivni duh, očituje se u jedinstvu tih polova kao apsolutni duh.[4]

U raznim oblicima rastvara se rasprava o istosti u različitosti. Netaknuto more ne ponižava i ne vrijeđa iskonsku vrijednost, već suprotno: ono svjedoči dostojanstvu i harmoniji bivstvovanja. To je logično mjesto za prisutnost (na više razina) ljudskog bića koje traži samo to da bude ono što jest. Praznina koja je uprizorena u pikturalnim scenama zapisana je kao metafizička pustinja svijeta, mjesto u kojemu ljudsko biće dobiva i živi neizmjerne i neprocjenjive blagodati.

Petra Golušić

—

Katarina Ivanišin (Dubrovnik, 1975.) diplomirala je slikarstvo na City and Guilds of London Art School 1998. te magistrirala na Royal College of Art u Londonu 2000., nakon čega djeluje kao samostalna umjetnica. Od 2000. do 2008. živjela je i radila u Londonu, gdje je predavala slikarstvo na City and Guilds of London Art School. Po povratku u Hrvatsku radila je kao kustosica pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik, a od 2014. radi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, gdje danas djeluje kao muzejska savjetnica pedagoginja i voditeljica Odjela za edukaciju i muzejskog Apisarija.

Samostalno je izlagala u Hrvatskoj i inozemstvu, među ostalim u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Galeriji umjetnina u Splitu te u Fondazione Stelline i Prirodoslovnom muzeju u Milanu. Sudjelovala je na više skupnih izložbi.

Dobitnica je prve nagrade T-HT nagrada@msu.hr Muzeja suvremene umjetnosti (2015.) i Priznanja 24. slavonskog biennala (2014.). Slike joj se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina u Splitu, British Government Art Collection u Londonu te drugim javnim i privatnim zbirkama.

—

[1]     Maurice Merleau – Ponty: Fenomenologija percepcije. Sarajevo, Veselin Masleša, Svjetlost, 1990., str. 154

[2]          Ibid., str. 170

[3]          Ibid., str. 182

[4]          Vladimir Filipović: Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa. Zagreb, Matica Hrvatska, 1962., str. 115