Najpoznatiji živući strani stručnjak za hrvatski jezik dr. Artur Bagdasarov poslao nam je sljedeći prilog koji objavljujemo u cijelosti.

Jezični savjetnici

Na području Hrvatske većina se jezičnih savjetnika pojavljuju u drugoj polovici 19., a poglavito u 20. stoljeću.

Danas u Hrvatskoj postoji mnoštvo različitih mrežnih i tiskanih jezičnih savjetnika kao što su: Hrvatski u školi – IHJ (portal namijenjen učenicima, profesorima i roditeljima); Bolje je hrvatski! – IHJ (prijedlozi hrvatskih zamjena za strane riječi i tuđice); Jezični savjetnik – IHJ; Jezikomat – kanal prof. dr. sc. Marka Alerića na kojem gledatelji rješavaju pojedine jezične dvojbe; Govorimo hrvatski HRT-a; Hrvatski jezični savjetnik iz 1999.; Jezični priručnik, drugo izdanje iz 2012.; Pravilno govorim hrvatski 4: praktični jezični savjetnik – Naklada Protuđer; 555 jezičnih savjeta – IHJJ; Hrvatski jezični savjeti – Školska knjiga; Reci mi to kratko i jasno Nives Opačić; Svakojaki jezični grijesi iz glasila Alemka Gluhaka i mnoštvo drugih.

Hrvatski jezični savjetnici jezikoslovna su djela koja obično sadržava različite uputnice, rješenja i preporuke kako pretpostavljaju autor(i) za pravilnu porabu standardnoga jezika, razrješavajući ili ne razrješavajući dvojbe na pravopisnoj, gramatičkoj, leksičkoj i stilskoj razini.

Jezični su savjeti nazočni ne samo u odvojenim jezičnim savjetnicima nego i u pravopisima, rječnicima i gramatikama u vidu različitih normativnih uputnica (v., →, >) ili objašnjenja (ne – da) ili posebnoga kazala jezičnih savjeta, odnosno poglavlja Pravopisni rječnik u pravopisima.

Susrećemo jezične savjete i u jezikoslovnim časopisima, primjerice u rubrici Pitanja i odgovori u jezikoslovnom časopisu Jezik.

Katkad govornicima hrvatskoga jezika jezični savjetnici pomažu u prevladaju nedoumica i uklanjanju mogućih pogrješaka, a katkad stvaraju dodatne upite i još više zamrsuju rješavanje normativnih nedoumica. Jezični savjetnici ili priručnici različitih autora ili institucija ponekad međusobno nemaju potpuno usklađena stajališta o istim jezičnim pitanjima, što može unijeti dodatnu nesigurnost među govornicima. Porabniku u odabiru niza dvostrukih normativnih inačica jedan autor jezičnoga savjetnika ili priručnika može predložiti samo jednu inačicu norme od dviju (rjeđe od triju), u drugom savjetniku – drugu, a u trećem pri odabiru – i jednu i drugu.

Navest ćemo nekoliko primjera: Camus – Camusja ili/i Camus – Camusa; Katar – Katra ili/i Katar – Katara; pater – patra ili/i pater – patera; ne će ili/i neće; podbjel ž ili/i podbjel m i podbjel m i ž; pogrješka ili/i pogreška; šport ili/i sport; zadatak – zadatci ili/i zadaci i sl.

Jedne te iste natuknice u različitim rječnicima mogu biti stilski obilježene kao zastarjelice, neutralne, razgovorne i regionalne ili pokrajinske riječi (potanko v. A. Bagdasarov, Normativni status odrednica u rječnicima, Lahor, br. 3, 2007., str. 5–13). Rezultat razdvojenoga i nesređenoga rada različitih prevoditelja i lektorske nedosljednosti u prevođenju Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva vrsno je prikazao poznati teolog Petar Marija Radelj na portalu Dijalog.hr. Primjerice, o pisanju riječi s -ije- ili -e- piše:

„Riječi od osnove strijela 74 puta dolaze s -ije- (strijela, strijelac, prostrijeliti, ustrijeliti), a 24 puta s -e- (strelica)” (potanko v. ovdje).

Ispada da je jedan prevoditelj na jednom mjestu teksta Biblije rabi jedno pravopisno pravilo, a drugi ili možda jedan te isti na drugom – drugo i sve to u jednoj knjizi.

Kako govornici hrvatskoga jezika mogu prevladati nedoumice i uskladiti svoj govor sa standardom ako jezične savjete i tvrdnje pojedinih kroatista u priručnicima međusobno često razilaze? I dalje npr. školarci u školi pišu i čitaju jedno, a u medijima, uključujući internet, nalaze nešto sasvim drugo. Porabnici ištu pravilan odgovor u labirintu jezičnih savjeta i nije uvijek mogu ga naći jer je konsenzus struke izočan u pojedinim pitanjima standardizacije i daljnje kodifikacije pojedinih norma.

–> ostatak teksta pročitajte na: dijalog.hr