Paulina Janusz, stručnjakinja za politički marketing, gostovala je u prvoj epizodi treće sezone Politički marketing podcasta.

Tijekom razgovora govorila je o važnosti strategije, aktualnim opcijama u hrvatskoj politici poput Zorana MIlanovića i Možemo. Osvrnula se na svoj rad u mnogim kampanjama na zapadnom Balkanu i u središnjoj Europi.

Janusz se posebno dotaknula Srbije i Aleksandra Vučića kao posebnog primjera političke komunikacijen u kojega se mnogi drugi mogu ugledati.

VIDEO: PAULINA JANUSZ Milanović najbolji, a Možemo najgori izvozni proizvod hrvatskog političkog marketinga

Zelensky i Putin su pobjedili na isti način

Osim što je stručnjakinja za zemlje zapadnog Balkana, Paulina prati i politiku u istočnoj i središnjoj Europi.

“Zelensky nije pobijedio jer je bio glumac već su tajkuni investirali u njega radi svađe s Petrom Porošenkom. Isto se dogodilo i kada je bila kampanja Vladimira Putina. Tajkuni su investirali u njega kao u novo lice kako na vlast ne bi došao Boris Jelsin koji je bio u stanju kliničke smrti”, objasnila je.

Kod Zelenskog je naglasila kako je imao genijalnu kampanju jer je potvrdu svoje kandidature dao neposredno prije Nove godine što je vrlo važno za građane. Također, nije se puno pojavljivao u kampanji jer nije morao graditi svoju prepoznatljivost među ljudima. Jedino pojavljivanje mu je bilo kroz seriju i kroz dokumentarac o Ronaldu Reaganu emitiran noć prije izbora kojeg je čitao Zelensky.

 

Dva izvozna proizvoda hrvatskog političkog marketinga

„U Hrvatskoj postoje dva autohtona proizvoda političkog marketinga. Jedan kojeg ne mogu smisliti i jedan kojeg obožavam. Prvi s kojim imam problem je Možemo, ali ne zbog same stranke već političara koji žele biti kao oni. Ne moguće je preslikati Možemo u drugim gradovima u Hrvatskoj, a kamoli u selima u Crnoj Gori”, tvrdi Paulina.

Za proizvod kojeg voli istaknula je Zorana Milanovića jer nitko drugi ne može biti poput njega.

“Za to treba određena količina bezobrazluka i inteligencije. Njegova strategija je fascinantna i trebala bi biti predmet proučavanja znanstvenih istraživanja”, naglasila je Janusz.

Također je istaknula kako se predsjednik države uvijek trudi biti neutralan, ali to kod Milanovića nije slučaj.

 

Nitko me ne može uvjeriti kako se slogan “Rijeke pravde” smišljao duže od tri dana

Paulina Janusz je stranke opisala kao specifične organizme slične korporacijama, ali koje imaju više manjih ciljeva kojima mogu uništiti onaj glavni.

„Sve stranke imaju iste ljude, ali se oni drugačije zovu. Najdraži primjer su mi oni koji su u jednom trenu bili premijeri ili predsjednici općina. Kod njih je uvijek ista priča. Između razrješenja jedne i imenovanja druge vlasti uvijek nastane budžetska rupa”, našalila se.

“Ti ljudi žive u nekom svom svijetu, opsjednuti samim sobom i njima je jako teško objasniti da ne zanimaju ljude. To nam dokazuju i istraživanja koja tvrde kako ljudi bježe od politike, a oni misle kako svi razmišljaju upravo o politici”, naglasila je.

Rekla je kako je problem s kojim se stranke susreću taj što se jedna poruka mora ponoviti tisuću puta, a oni misle da su je svi čuli već prvi put.

“Mene nitko ne može uvjeriti kako su slogan “Rijeke pravde” smišljali duže od tri dana, a onda su se na izborima iznenadili što su tako loše prošli s vrlo popularnim predsjednikom”, nadodala je Janusz.

 

Lokalni izbori koje je pratio i New York Times

Janusz je ispričala kako joj je najdraža kampanja na kojoj je radila upravo ona u Srebrenici.

“Iako je to vrlo mala općina u Bosni i Hercegovini s oko 15 tisuća glasača, zbog cijele ratne priče tada je tamo bio veliki fokus medija. Lokalni, nacionalni pa čak i svjetski mediji poput New York Timesa pratili su te izbore”, prisjetila se Paulina.

Zbog tenzija koje su tada vladale, tijekom kampanje je bilo puno “zveckanja oružjem”.

“Sedam dana prije izbora, Milorad Dodik je organizirao referendum radi kojega je puno ljudi napustilo grad zbog straha od mogućeg početka rata. Kada bi me pitali što će biti, rekla bi im da se u ponedjeljak toga neće ni sjećati, ali bilo je teško to objasniti ljudima koji su proživjeli rat”, rekla je.

Paulina je istaknula kako je osim psihološkog pritiska tijekom kampanje vladao mentalitet “vaših i naših”.

“Vojislav Šešelj je organizirao skup s druge strane Drine u Bajnoj Bašti. Mnogi novinari su strahovali radi svoje sigurnosti, ali sam se ja ipak uputila tamo i popratila cijeli događaj. Vladala je takva atmosfera da su mi prijetili na ulici i nakon te kampanje sve druge izgledaju kao kancelarijski posao”, ispričala je Janusz.

 

Birači u nesigurnim vremenima traže stabilnost. Zato Srbija bira Vučića iz izbore u izbore

Govoreći o trenutnom “zveckanju oružjem” u komunikacijskom području, Paulina naglašava kako to ima kratkoročni učinak te kako postoji veća šansa da će stvoriti kontraefekt.

„U ovakvim vremenima ljudi traže stabilnost od svojih političkih predstavnika. Aleksandar Vučić je tako nakon početka napada na Ukrajinu 48 sati šutio, a zatim je izašao pred izbore sa sloganom “Mir. Stabilnost. Vučić.” kojega koristi i dan danas u svojim govorima. Upravo je to ono što birači traže u ovim nestabilnim vremenima”, govori.

Istaknula je kako dok svi drugi teže za ludilom, upravo se uspješne kampanje baziraju na toj stabilnosti.

„Aleksandar Vučić je bog političke komunikacije u regiji i to se vidi po tome koliko ga političara kopira. Vučić je izuzetno predan komunikacijii, na pressice dolazi izvrsno pripremljen. Također ima puno aktivnosti kojima prenosi svoje poruke, a ima i svoje savjetnike koje sluša”, objasnila je.

Paulina Janusz je naglasila kako Vučić često provodi istraživanja te jednom tjedno dobiva ankete i prati ih.

“U Srbiji postoji puno kompanija koje provide istraživanja, ali dolazi do problema čitanja anketa radi razlike u odabranom reprezentativnom uzorku. Bitno je saznati što glasači misle o našim porukama”, tvrdi.

 

Kampanje češkog predsjednik Petra Pavela i bivše slovačke predsjednice Zuzane Čaputove

Paulina Janusz surađuje s timom češkkog predsjednika Petra Pavela i bivše slovačke predsjednice Zuzane Čaputove. Oboje su na to mjesto došli kao prethodno nepoznati kandidati.

“U njihovim slučajevima je strategija bila vrlo bitna jer nisu bili poznati javnosti. Svoju kampanju su pripremali dvije godine prateći trendove u društvu. Česi su rekli kako traže promjenu i nekog novog. Obje kampanje su bile pozitivne i dokazali su da ako se radi strateški i temeljito moguće je biti kvalietan kandidat”, pojasnila je.