Rođen u državi koja je kao iz raja, zasluga nije moja, tako da mogu samo biti zahvalan na tome što sam spušten u Hrvatskoj, ali to je mjesto vječnih osvajanja i mnoge velike kulture bile su tu, a osim osvajanja ipak su ostavili veliko nasljedstvo, počevši od svih starina koje su simboli države, kao Dioklecijanova palača ili zidine Dubrovnika, ili Arena u Puli…putevi koje danas uzimamo zdravo za gotovo nisu bili tu oduvijek…mnogi su živote ostavili u betonu i stjenama kojima danas kročimo…a opet one su nekako moje i nose moja sjećanja i to je bila ideja za ovu pjesmu:

Moje kale

Potkove i kola utabala su pute,
žulji su o´ motike nosili matune.
Pa se prve kale eto baš tu rode,
žilu kucavicu da u svit vode.

I lita su prošla, nosila stađune,
došao sam i ja na te stare pute.
I godine rane sve te kale pamte,
a sad su fineštrini u te sritne dane.

Ref:

Moje kale,
i da oči sklopim znam vam put
i vaš kamen dušu topli, briše sjetu i govori
o jubavi jednom vremenu / x2

Svi kraljevi i carevi hodili su tu,
u kale moje drage ća i dici ostaju.
I sve užance ća nas krase sve su one tu,
u kale koje poznam, di srce znade put.