Javno izlaganje Nacrta Plana gospodarenja otpadom Grada Dubrovnika za razdoblje od 2018. do 2023. godine održano je u ponedjeljak popodne u dvorani kina Visia. Nažalost ne zainteresiranost građana za ovako važnu temu o kojoj ovisi budućnost Zemlje, potvrdila je još jedanput onu: Finke dura non paura!
Privremena pročelnica u Upravnom odjelu za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Jelena Lončarić predstavljajući dokument kako je cilj unaprijediti sustav gospodarenja komunalnim otpadom, a potom otvorivši javnu raspravu, te nakon niza pitanja nekolicine građana, sve se svelo na jednu: Centar za gospodarenje otpadom Lučino Razdolje.
Što će biti sa smećem kad se jednom sve to nagomila i kud dalje, jer postoje sumnje kako se odvojeni otpad opet zamiješa, ikako cijeli trud savjesnih građana ili onih koji će to biti, završava na istoj gomili, ili dok se sve to ne sredi kamerama i kaznama za sada nadležni odgovaraju prilično šeprtljavo?
Ali neki znaju maznut lovu!?
Na primjeru prvih izgrađenih centara pokazalo se da su oni “rupa bez dna” jer ne donose rješenja, nego niz problema, kao što su poskupljenje usluge za građane i građanke, zagađenje okoliša, štete po zdravlje i stopiranje sustava recikliranja. Decentraliziran sustav odvojenog prikupljanja i recikliranja jedini je dosljedno ekološki utemeljen i isplativ sustav kojeg hitno treba implementirati diljem Hrvatske!

Zašto Ministarstvo ustraje u izgradnji županijskih centara za gospodarenje otpadom iako tehnološki nisu u stanju poslovati u skladu sa zakonom?! U njih se ulažu stotine milijuna kuna, a istovremeno postoje višestruko jeftiniji i za okoliš prihvatljivi sustavi gospodarenja otpadom koji bi otvorili i brojna zelena radna mjesta. Očigledno odgovor na to leži u činjenici kako se izgradnjom centara za smeće osigurava nered u gospodarenju otpadom koji služi bogaćenju pojedinaca kroz štete za okoliš i građane_ke. Dokaz tome je Mladen Jozinović – sada bivši predsjednik Grupacije svih centara. On je samom sebi isplaćivao milijunske bonuse manipuliranjem s dovozom smeća iz čitave Hrvatske na odlagalište Piškornica gdje se planira megalomanski centar za smeće nekoliko županija. Takvih je slučajeva bilo i u ostalim centrima poput centra Lećevica.

Problem s plasmanom produkta obrade (RDF) iz centara, poskupljenje usluge, zagađenja podzemnih voda i zraka, utjecaj na zdravlje i usporavanje razvoja sustava recikliranja samo su neki od problema.
Čelnici centara podižu tužbe protiv aktivistkinja i aktivista koji se bore za javni interes i zaštitu okoliša, a pojedini „stručnjaci“ godinama drže ljestve zagovornicima takvog sustava zavaravanjem javnosti da je sustav odvajanja skup. Činjenice ih demantiraju jer je dokazano kako je decentraliziran sustav gospodarenja otpadom zasnovan na odvajanju i recikliranju otpada te na sortirnicama i kompostanama višestruko jeftiniji. Za njega postoje i znatna EU sredstva, za razliku od sustava spaljivanja, kojeg bi velikim dijelom platili građani i građanke. No, u našoj županiji nedostaju reciklažnih dvorišta kao i biokomosptane.

Primjerice sustav kontrola. Tko i kako se kontrolira otpad s cruisera i jahta; što mi zvuči primamljivom bussinesom?! Mljac…hm?

U Hrvatskoj postoje već izgrađeni centri poput Marišćina i Kaštijun, a izgradnjom centra Lučino razdolje će donijeti samo nove probleme i ne postoje nikakvi valjani razlozi za daljnje forsiranje njihovog rada, kao niti razlozi za inzistiranje na izgradnji još devet takvih centara širom Hrvatske.

Svim jedinicama lokalne samouprave predstoje godine ulaganja u uspostavu kvalitetnog sustava odvajanja otpada, i podizanje građanske svijesti, te bi bilo nerazumno i neodgovorno nove milijarde kuna ubaciti u ”rupu bez dna” zvanu centri za gospodarenje otpadom. (Iz priopćenja – Zero Waste Hrvatska)

Jadranka