INTERMECO U BETULI
U betuli Od Tonka znalo se sjediti urama i sad kad se jesen primiče ima se freških novitati, pa tako i diferentijeh pogleda na stvari koje su od velikog interesa po javnost. Pa bi se onda uhitili u de’boto; ko je u pravu, a ko nije. Insoma, razmahala bi se diskusija, a svatko se borio za svoje, a drugi bi sumnjičavo gledali ispod oka, ko’ bolje se ne prtit i spremit svoje mišljenje, i uživat, nasitit smijeha, nego se poć kontrestavat…
– Na vrh brda vila kliče, đe si srpski Dubrovniče – zaviče s vrata Đuro ulazeći s betulu, smijući se, a čeljad za tavolinima se skamenili od čuda nečuvena dok ga njesu pripoznali.
– Taman sam malo srknuo kafe; ludonjooo…opario sam se! – odvrati mu kapetan Ivica.
– A…šoooo? Mala je baš zgodna, drži onaj štap i snima po gradu! Đirava i spjegava noviju-staru istoriju! – šali se gospar Tonko.
– Svako malo nekoga pošju da nam dođe photo-session; pa je bila ona gola na Jezuitima…- dobaci gospar Tonko.
– Maaaa…pušti kurbetine…
– Nego vi muškarčine, mislite li da su vam oazu mira i muževnost oduzele žene ? – dobaci Lući.
– A-ha? Vidiš; kome primo, ti si mi draga i dobra frendica, ali … – nadoveže se Mateo ali ga zaustavi Imela.
– Ha, ali ja sam se udala za najboljeg frenda, nakon dugog i vjernog druženja…
– Seksanja , misliššš! – dobaci Dube.
– Ko će te ako ne najbolji prijatelj; neće valjda neprijatelj; hahahaaaa!!
– Gomnaaa! – jedito će Đuro.
– In soma ka smo već na gomnima; što je s vodom? – zabrinuto se unese Lući doturu u facu.
– Ne znam…!? Što me tako gledaš? Ti ko vodička svašta znaš i čuješ! – značajno će dotur pa odmah zamukne.
– Znaaaaš… ti; ali nećeš nam rijet…- upadne Mateo.
– A ti kako gradski redar bi mogo znat više nego ja! Ko je bliže oltaru…a!?
– On je najbliži onoj fontani na Pilama đe se sjedi u hladu i hladi muda; nije mi kiaro što to uredujete; hehehehe !? – dobaci Frano ribar.
– U nas je moderno laganje; što se pravite…!? Nosite te demižane vode, a činite partu kako vam ne prema. Ja vam otvoreno govorim Dube – Kraljica noći; dok je gorika smeće na Grabovici nema šanse da budemo zdravi. A, onda….ovoliko govana po tezijem pumpama što jedva sve to guraju u more, a još ka’ nam gori na Srđ dođu ovi s novim gomnima, bit ćemo do grla na Stradunu!
– Fakat, ne samo odlagalište gorika, nego bilo đe! Valja očistiti ispred svojih vrata; vrag je odnio šalu, bome jeess! – nadoda profesurica Imela.
– Hm, razmišljam; je li je to normalno da se gomna ispuštaju u more; va’ben…i mi smo komodni i samo potegnemo doma vodu u đestru i zavitljamo smeće i finula Mare zavjet…- nadoda Mateo.
– Problem je jedino što ta govna trebaju proći prvo kroz nešto što se zove separator, a onda kroz nešto što se zove kolektor. E… sad, po svemu sudeći nešto ne funkciona, a puk uredno plaća i to prilično.
– Misliš da ispuštanje “neprerađene” kanalizacije u more odgovara flori i fauni mora?
– Ne, neee! Anci; vaja u more ispuštat pročišćenu vodu! Misli li netko ekološki?
– Krivi su naši mediji koji i dalje povezuju termin ekologija s onečišćenjem.
– A što ćes… gente Balkanika, ništa mi ne kapiškamo; siamo mone, a vaja poj po konsiljo u Merkelice, pa onda doć u grad držat nam deke! – reče dotur.
– Promijenit će se to za kojih sto godišta, ako nas ne pometu klimatske promjene – umiješa se Slavonka.
– Kod mojih u jednom malom gradu u južnoj Bavarskoj imaju novu vodovodnu mrežu koja je obnovljena prije četiri god. I s najmodernijom filtracijom na crpilištu, pa uredno s druge strane računa piše da nije za piće, ali ako se koristi za piće da se obavezno prokuha i što se bunite!? – reče Đuro.
– Isto ko’u Hrecegovini! – dobaci netko.
– Jbt…mogu mislit’ ove naše jadne kunete još od Republike ko sve sere po gradu – dobaci kamarijer u prolazu.
– Jes, mma… zašto što ugostitelji prolijevaju uljačinu u kunete?
– Ko je tu ne’alevan?
– In soma je li za piće, oli ne!? – zabrinuto će Lući.
– E…viš’ moje je lijepe Slavonke; ma che voda, donese nam pelin čim podignemo dva prsta, a ka’ pokažen mali prst, imamo i svoj stol i garofule, a nekad nam i gospar Tonko plati piće! – radosno će Pero zbog cijele situacije.
– Mislim na vodu; kome vjerovat?
– A …vodu!? Pošalješ uzorak na 3-4 mjesta i zatražiš analizu, ali u inozemstvu- reče dotur.
– Voda je oduvijek bila za piće i bit će…! Na finimentu filtrirat će more!
– Ma jašta …dobaci Bebo.
– Većina Hrvata je naivna ko francuska sobarica i uredno puši sve što mu da ala bibita in bocaa… – i nazdravi svima naša Dube.
Jadranka