Okrenem DuTv i u momentu čujem iz gradske vijećnice nešto groteskno: “Kad neko krene na mene tenkom ja izvučem dva tenka!!“ – ipak sam se nasmijala. Naravno desnica i ljevica; i tu ne bi bilo ništa sporno kao u svim malim i velikim parlamentima, ali ova naša je totalno izokrenuta!?
Iz i teme se brzo pribjegne na osobni nivo, ovisno što je netko saznao o nekome, ili ima u arhivi štogod, ili što se čuvalo u ladici pa kad zatreba. Ali, nabolje mi je kad popucaju te granice razumnog dijaloga u izmjeni suprotnih mišljenja i nepobitnih činjenica; i kad se nema aduta, onda se izvlače tenkovi, pištolji, bombe; krvi do koljena od klevetanja. Utekne i koja bestimja!? Jedan tuži drugog, drugi odgovara protutužbom, jedan napada iz zasjede, a drugi odmah replicira, svako priprema neku sačekušu; toliko je napuhavanja i neuvažavanja; da mi dođe žo neke ljude i gledati i slušati. Želeći pošto-poto kazniti onog drugog i osvetoljubivo su kontenti kad netko dobije po feraliću, jer je ovaj ima jači kalibar…(ne)načitanosti!? I tako tik–na-tak možemo jedan dan očekivati i pravi okršaj. Sukobi se javljaju i kad dignemo ruke od drugih kao bezvrijednu čeljad, stranku, rasu, vjeru, seksualne orijentaciju ili drugu smiješnu podjelu. Ako se uprtite u zmijino gnijezdo, bolje je ne ulaziti u njeno područje. Tako sam naletila na priličan broj poetskih uvreda, psovki i kletvi, a inače naš(i) narod(i) poslanici su poznat(i), i dijelim:
„Dabogda prdnuo na vijeću…!“
„Tko pod drugim jamu kopa fizički je radnik!?“
„Dabogda ti policija crtala kredom po autoputu!“
„Dabogda imao proljev i štucavicu u isto vrijeme…“ ili
„Bog ti poslo paket i sveti Anđeđelija…..ti paket poslo!?“

Kad se suočimo s nerazumnom paljbom i klevetanjem, u tom slučaju nikada nemojte drugom odgovarati razumno, budući razumni odgovori neće biti shvaćeni bolje od besmislenih, pa možete jednako ovako odgovoriti: „Aaaa….kaj te muči Njofra?“
Mislim kako ste shvatili poantu, super primjenjivo u svakodnevnom životu tj. u našem političkoj svakodnevici. Meni je to baš bilo fora, ti obračuni do daske; čuje se prava istina na finimentu. Onda se pođe na pauzu u neku birtiju, taracu, i u jednoj jedni, a drugoj drugi. I onda se prvo konspirativno šapće dok jedni ne pođu, i onda počnu ogovaranja. Aaaa…jaaaoooooj: ali se ništa ne može mjeriti sa stranačkim sastancima prilikom sastavljanja izbornih lista za lokalne izbore. U roku od par sati, stranka se dva put “raspadne”, da se nekoliko “neopozivih” ostavki, plače se, kumi, moli i na kraju se uvijek prihvati ono prvo ponuđeno rješenje oko kojeg su svađe i započele…eto ti ga tu.

Politika kao zona donošenja odluka zahtijevala bi s jedne strane umnost, a sa druge strane etičnost. Ova dva kriterija bi u značajnoj mjeri, kada bi se poštovali, unaprijedili naš politički prostor
Najvažnije obveze Gradskog vijeća vrte se oko donošenja godišnjeg proračuna i prostornih planova; to su točke koje život znače u jednoj maloj lokalnoj sredini i, red je seriozno raditi na njima, ako si već izabran, ali naravno i mnoge druge odluke…
I na finimentu, nažalost- ključni resurs moći u našem društvu je glupost. Mi smo se navikli na to kako je nenormalno ono što je normalno, a kako je normalno ono što je nenormalno. Kao društvo smo se navikli na nisku razinu demokratske političke kulture što implicira kako smo se navikli i na nisku razinu kompetencije ljudi koji se bave politikom. Pravedno i ispravno stajalište je odlučno, ali uvije umjereno.

Jadranka