Slušam te puste analitičare i proroke o geopolitici tj. o mogućem ratu na ovim prostorima; na brdovitom Balkanu – prvoj crti razdjelnice između Istoka i Zapad. Pa o ratovanju Amerikanaca i Rusa i tko će prigrabit veći komad od onoga što je ostalo od Hrvatske!? Pa onda su tu interesi Turske, Kine…bog te pitaj. Jagme se ko’ kučki oko oglodale kosti, nakon što su domaće snage odradile svoje; oduzimaju sve bez ispaljenog metka. Koliko je tu firma, Nexusa, Plexusa, Sexusa; sinova od onog mudonje, od onog bogatuna, mešetarenja, pa dionice, pa Markičke, pa Šoroši; nema šanse da im udreš na kraj!
Nema čeljadi, nema tko žito požnjeti, spremiti u hangare, napraviti zimnicu, nasjeći drva kako bi u kominu bilo toplo; sve složeno i uredno, ukusno i mirisno; tegle s marmeladom posložene, ajvar, kiseliš, meso se puši na dimu… A familije oko stola mirne i kontente u očekivanju Božića…tralalalala!
Pa ako iko ima previše tih patriotskih, domoljubnih stihova, tužaljki i pjesama to smo onda mi pravi majstori; sklepah i ja jednu na brzaka.
Danas svaki kreten kad ne zna što ćemo dalje napiše jednu o Hrvatskoj, zlatnom žitu, plavom moru i belom Zagrebu; dočim mnogi roditelji savjetuju djeci da kupe prnje što prije.
Evo gledam na kapelici, sad se ne možemo niti fermat minute za iskrcat spenzu od tih ‘uberovaca’ i parkiranja na svakom slobodnom komadiću puta; iza svakog kantuna, ispod svakog stabla čući po jedan i gleda ko manijak u mobitel, a onda jurne u auto kako bi zaradio neki solad; kaos i ludnica po Gradu kudikamo gore nego što je bilo. E, ali nije mi lamentirati oko toga jada i pustošenja što se događa svakodnevno pred našim očima; jest da je stanje ko’ ratno, a mi stojimo i bespomoćno i gledamo u sudbinu koja nas tuče kao između čekića i nakovnja. Eto…pitam se kad ćemo naučiti jednom tu našu lekciju? Isprepadani za svoja radna mjesta, za to malo deviza i ljetine što pokupimo, svak šuti, a mi trpimo velike gubitke. Istina, odupiranje je za sada nemoguće i prihvaćamo gubitak vlasništva nad našom Domajom, jerbo ovisimo o tome što će neka druga centralna banka napraviti kako bismo znali svoju sudbinu. Bilo bi puno, puno bolje da možemo vlastitu sudbinu kontrolirati uz pomoć vlastitih banaka i odluka. Na žalost, mi više takvu kontrolu nemamo…
Toliko o neovisnosti. Propala država ne koristi ni vama komunjarama i jugonostalgičarima, ni vama desničarima, ni vama ustašama; nikome! Sami ste si odrezali granu na kojoj sjedite i sad kuknjava i zanijemjelost…
Najgluplji komentar u zadnjih godinu dana koji sam čula jest onaj od guvernera HNB neka se pazimo ako ćemo ulagati u bitcoine jer da je to ipak špekuluranje; hahahahha! Imala sam nešto siće pa sam prije par godina dobila nešto coinova na nekoj nagradnoj igri. Kupila sam unucima bječve od Alpake preko webshopa; i to je to što se tiče mogu iskustva s time…
Ko je danas na prvoj crti obrane? Branitelji ili kapitalisti, Vlada, oporba?
Nitko…!?
Sjetih se filma: Greben spašenih – slavi se neslomljivost ljudskog duha, požrtvovnost, empatiju prema bližnjima i lijepo nam poručuje – ljudski život je najdragocjenija stvar što postoji. U skupinu heroja spada i Desmond Dess, američki vojnik iz Drugog svjetskog rata kojemu osobna uvjerenja nisu dopuštala sa uzme oružje u ruke, ali ga to nije spriječilo da se kao medicinar bori rame uz rame s ostalim vojnicima na jednom od najgorih ratišta – Okinawi. Impresivnu, ali i inspirativnu priču o Dossu (Andrew Garfield), jedinom vojniku koji je dobio Medalju časti bez da je ispalio iti jedan metak, a pri tom je samo u jednoj noći spasio 75 života:
„Moj tata je donio jednu lijepo uokvireno sliku na kojoj je bilo ilustrirano Deset zapovjedi i molitva. Gledao sam ilustraciju pored šeste zapovjedi koja glasi: ’Ne ubij’. Zamislio sam Krista kako spašava život i poželio da budem kao On – da spašavam život umjesto da ga oduzimam, i to je razlog iz kog sam odlučio da budem bolničar.”
Dakle, rat nikome ne treba!
‘Možemo identificirati to da se događa ovaj rat. U njemu se pobjeda ne ostvaruje u kratkom roku ili u jednoj borbi. Oni nastoje stvoriti takve utjecaje da mogu mijenjati politike i nekad se u tome uspije, nekad ne. Nekad je dovoljno da jednom političkom figurom posve preokrenu stvari’, kaže Cvrtila te zaključuje:
‘Rat se vodi, to je razvidno u svim zemljama regije. Nisu u igri samo Rusija i SAD, tu su i Kina i Turska. To će trajati i dalje. Bez obzira na to što je Hrvatska članica NATO-a i Europske unije, na našem teritoriju se odvijaju neke stvari. Slovenija je u istoj situaciji, kao i Bugarska, a u nekim slučajevima one su puno popustljivije prema Rusiji.’
Treba podsjetiti da su, osim u Agrokor, Amerikanci nedavno ušli na medijsku scenu i to na velika vrata. Tvrtke United Group i KKR kupile su Novu TV.Jedan od čelnih ljudi KKR-a je David Petraeus, bivši šef CIA-e. Petraeus je trebao služiti i američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i to kao savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Jadranka