Što je za vas sreća? Kako je zadržati? Želite li je uopće zadržati?

Sveti Aurelije Augustin kaže: „Quoniam non potest id fieri, quod vis, id velis, quod possis…“ Ako ti ne može biti ono što želiš, onda želi ono što možeš. Ljudi se uglavnom ne drže toga i žele baš ono što ne mogu, a ne žele ono što mogu.

Trava je uvijek zelenija drugdje. Na neki način se i motiviraju za život tako što žele ono što neće moći ostvariti, a ako to ostvare moraju naći novu želju i kako uopće sebi reći što želiš? Da li je željenje stvar izbora i slobodne volje?

Sv. Augustin kaže kako nas je u ovaj svijet kao u neko olujno more bacio – “sive deus sive natura sive necessitas sive voluntas nostra svie coniuncta horum aliqua sive simul omnia – res enim multum obscura est” – Bog ili priroda ili nužnost ili naša volja ili nešto od toga ili sve skupa, a ta stvar uopće nije jasna. Ili kako bi rekao Jim Morrison: “Riders on the storm”. Kako onda do sreće, kad niti ne znamo kakav nas vjetar baca po tom olujnom moru, a još manje kako mu se prilagoditi? Želite li je uopće zadržati? Hoćemo li u potragu za Shamballom ili moramo biti pozvani?!

Legende o zagonetnom himalajskom kraljevstvu Shambhali stoljećima prožimaju svjetsku povijest, a nekoliko izvanrednih događaja pojačava mistiku koja okružuje tu egzotičnu zemlju; koja znači “mjesto mira” ili “mjesto tišine”, mitski je raj… Kaže se da je Shambhala zemlja tisuća imena. Zove se Zabranjena Zemlja, Zemlja Bijih Voda, Zemlja Radiantnih Duhova, Zemlja Živa Vatre, Zemlja Živih Bogova i Zemlja Čuda.

Žadna kula

U predaji Dalekog istoka prisutno je drevno, rašireno vjerovanje u Tajno kraljevstvo mudraca koji žive povučeno u nepristupačnim planinskim dijelovima Azije. Orijentalisti to zagonetno mjesto zovu Chang Shambhala ili Sjeverna Shambhala (ponekad se piše Shamballa).

Tibetanski redovnici uporno tvrde da postoji tajanstvena dolina velike ljepote, okružena obručem snježnih planina, koja se proteže od sjevernog Tibeta u Mongoliju; nepristupačna je putnicima bez iskusnog ili mističnog vodstva. Predaja govori da je ta skrivena zemlja nedostupna svima osim iniciranima ili osobama posvećenim duhovnom uskrsnuću čovječanstva. Njeno je središte istaknuto slavnom „Žadnom kulom“ koja stoji u drevnom gradu za koji redovnici tvrde da se grije toplom vodom koja se uzdiže iz podzemnih tokova, a nastala para diže se u atmosferu stvarajući prirodnu temperaturnu inverziju. Dolina se ne vidi iz zraka zato što taj fenomen stvara visok, svijetao, maglovit pokrov koji skriva krajolik pod njim. Razni istraživački timovi koji su putovali Himalajama tvrdili su da su kampirali uz vruće termalne izvore koji omogućavaju život bujnoj vegetaciji na područjima izvan kojih nije bilo ničega osim pustoši, kamenja i leda. Poput Tibetanaca, Rusa i Kineza, narod Indije također vjeruje u stvarnost prebivališta savršenih…!?

Postoji li ili ne, nitko ne zna, ali valja nam prihvatiti ono što nam se daje.“Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.”

Jadranka