Poznati pisac knjiga o životu pomoraca na brodovima kap. Bruno Profaca („Profa Stariji“) i sam je umro na Dan pomoraca (Sv. Nikolu) 6. prosinca 2019. godine, a zanimljiv je trag njegove zapravo neobjavljene knjige „Navegat po dubrovačku“. Knjiga je bila u planu za tiskanje Književnog kruga Split 2014. godine, ali nije tiskana jer nisu dobili sredstva od Ministarstva kulture RH, pa je autor navodno povukao rukopis. Raspitao sam se kod njegove nevjeste (supruge od sina Bruna Proface) iz Splita, te mi je ona rekla da njima, kao ni bratu iz Zagreba, nije poznat podatak o tiskanju knjige, već članak (odnosno niz članaka) od kojih su neki još uvijek vidljivi na Internetu (https://www.vecernji.hr/autori/bruno-profaca-1978/profil). Zadnjih godina (nekako od 2015. godine) Bruno Profaca uplovio je u vode demencije, ali zaborav kao takav nije ništa manje ljudski ako nešto tako ostane rukopisno neobjavljeno.

Evo nekih izvadaka zapisa iz knjige, kao svojevrsna apelacija za tisak (Bruno Profaca, Navegat po dubrovačku, Čitanka za europske moreljupce i žabare, Split, 2015. – kako stoji na svemrežju): „Dobri profesur Milo Marić, ‘kapetan gropa i konopa’, kako smo ga od milja zvali, zacijelo se ne bi složio s time da ovo bude tek zakasnjeli spomen na njega i na davno prohujalo vrijeme našeg pomoračkog sazrijevanja. To mi nije ni na kraj pameti kao jednom od njegovih odanih učenika, maturanata Anno Domini 1954. u stoljetnoj dubrovačkoj nautici na Pilama. Vedra filozofija malog čovjeka, ali gospara, ostavila je neizbrisiv trag na nizu pokoljenja poratnih dubrovačkih nautičara. Nosio je bez pogovora breme odgovornosti za primjeren odgoj velikog broja budućih kapetana. Imao je ono očaravajuće svojstvo da na nas prenese što više tradicionalne pomorske vještine; da nam usadi istinsku ljubav prema moru i brodovima. Kako bi rekli naši stari: ‘Navegat’ po dubrovačku!’

Sjajan duh vedrine kapetana Mila Marića bio je dragocjeni spiritus movens i mojim ranim spisateljskim nastojanjima. …Posljednji put vidio sam kapetana Mila živa i zdrava u svibnju davne 1974. godine, ali tada u ekskluzivnom restoranu ‘Nautika’ na Pilama. Okupili smo se u prorijeđenom sastavu na sjetnoj proslavi jubilarne dvadesete obljetnice mature onog neponovljivog naraštaja iz 1954. godine. Dobro raspoloženi kapetan Milo mi je odjednom iskazao osobitu naklonost s obzirom na sve one pretjerane priče koje sam o njemu dotad napisao. Uhvatio me ravnopravno pod ruku i rado mi se povjerio: – Često me pitaju: kapetan’ Milo, je li istina da ste se onomad naprđeli na kita?! I znaš što sam im odgovorio?! Ne samo to nego bismo koji put s broda spustili čamac za spašavanje i kakvom mladom kitu nabacili omču oko repa pa bi nas on poslušno povukao za sobom. Bilo ga je dovoljno tankim prutićem, malo s lijeve, malo s desne strane, usmjeravati da nas vuče ravno naprijed u istome pravcu!’“ (Izvor: https://www.vecernji.hr/kultura/35-prica-bruno-profaca-rekvijem-483309).

Dirljive su i njegove riječi upućene (tada preminulom) legendarnom profesoru dubrovačke Nautike kap. Ćiru Cariću koji je još 1923. objavio svoje Nautičke tablice i posvetio ih svom prijatelju i dobročinitelju kap. Niku Dubokoviću. Praktičnost tih tablica očituje se u i tome da su ih prihvatili svi naši ondašnji pomorski kapetani, pa su mu čak i Englezi odali priznanje. „Kapetan Carić bio je i jedan od rijetkih stručnjaka za kompenzaciju magnetskog kompasa, pa je dugo vremena, iako već duboko u godinama, ali uvijek vedar i vitalan, odlazio na brodove kojima su bile potrebne njegove usluge. Pričao bi obično vrlo srdačno s našim današnjim prominentnim pomorcima, a njegove su dobre riječi ili česte duhovite primjedbe ponekad dosizale vrijednost epigrama“. (Bruno Profaca, In memoriam, Kap. Ćiru Cariću, Pomorstvo, god. XVII, br. 7-8, Rijeka, 1962, str. 263).

„Na brodiću lokalne pruge kraj malobrojnih putnika našao se i neki svećenik. More je bilo nemirno, brod se jako valjao, pa velečasni bojažljivo upita zapovjednika jesu li u opasnosti. – Ne znam – reče kapetan. – Ali otiđite pod pramac i ako se mornari mole bogu onda smo propali, a ako se kartaju i ‘beštimaju’ (psuju) onda je sve u redu. Pop se brzo udalji i još brže vrati. – Beštimaju, barba – reče sav sretan – beštimaju!“. (Profa Stariji, Humor, Dobar znak, Naše more, god. XVIII, br. 2-3, Dubrovnik, 1971, str. 77).

„Iz prostorija posade širila se nepodnošljiva galama, pa prvi časnik dozove dežurnog kormilara ‘vočmana’ i ozbiljno mu naredi: – Slušaj, Stipe, otiđi dolje u ‘meser’ [blagovaonicu] i prekini to njihovo idiotsko kartanje. Kormilar ga spremno posluša, pođe hitro pod palubu i vrati se tek nakon pola sata. – Jesi li ih lako umirio? – upita ga znatiželjno prvi časnik. – Jesam – Pa zašto si se tako dugo zadržao? – Oštija, ‘čif’ [prvi časnik palube], išlo je malo ‘u dugo’ dok sam in dobio sve šolde!“ (Bruno Profaca, Humor, Od pramca do krme, Najbolji način, Naše more, god. XX, br. 3, Dubrovnik, 1973, str. 111).

„Mi [pomorci] se, naravno više ne zanosimo otocima zakopanog blaga i ne dižemo ni pobune na vlastitome brodu i zato nas je, valjda, i literatura zanemarila. S druge strane suvremena navigacija pružila je modernizaciju u svemu, zadovoljila je neke od osnovnih ljudskih potreba na moru, a pomorsko štivo svela na gotovo bezvrijedne opise ‘dalekih zemalja’ bez užeg udubljivanja u nove uvjete života na moru. […] Surađujem u raznim listovima već dugi niz godina i u početku sam doživljavao mnoga razočaranja, kad sam nemilice nailazio na uskogrudnost i nerazumijevanje. To me, međutim, s vremenom do te mjere očvrsnulo da sam ponekad pronalazio kakva duhovita rješenja i putove do konačnog objavljivanja nekog posebno bliska rada. […] Možda bih i sam imao sličnu pretenziju da se okušam u pomorskom romanu, za koji neku vrst okosnice već dugo nosim u glavi, kad me ne bi mrzilo – da se ‘ispovijedam’, što je također urođena pomoračka averzija. […] ploviti je zaista potrebno (to ne treba osporavati), ali zato da bismo svi zajedno bolje živjeli.“ (Bruno Profaca, O suvremenoj pomorskoj misli, Naše more, god. XX, br. 4-5, Dubrovnik, 1973, str. 148-149).

Izvatke odabrao: Đivo Bašić

1852. S. O dubrovačkoj Nautici vidi općenito: Đivo Bašić, Dubrovačka Nautika – Pomorska škola u Dubrovniku od 1852. godine u Dubrovniku, (U povodu Noći muzeja, 31. siječnja 2014.), Pomorski zbornik, god. XLIX-L, Rijeka, 2015, str. 333-377. (https://hrcak.srce.hr/138222).