
Izvještaj Bariše Krekića o arhivima u južnoj Italiji
Izvještaj Bariše Krekića (1928.-2021.) o radu u arhivima južne Italije 1961. godine
„Poslije sudjelovanja na Međunarodnom kongresu anžuvinskih studija u gradu Lecce od 12. do 16. listopada 1961. godine, Bariša Krekić zadržao se u Italiji još tjedan dana da bi posjetio neke arhive.
Upoznao se, prije svega, s arhivom u Lecceu. Arhiv ovoga grada nije velik, a odnosi se većim dijelom na razdoblje od 16. vijeka pa nadalje. Ipak, u arhivu se nalazi oko 1000 pergamenata od kojih veliki dio potječe iz XV. vijeka, a ima ih i iz XIV. vijeka.
Arhiv u Brindiziju (‘Biblioteca di Leo’) nije velik. U njemu se nalazi, također, određeni broj dokumenata iz vremena prije XVI. vijeka, naročito u tzv. ‘Archivio capitolare’. Postoji, pored toga, i ‘Fondo manoscritti’ na koji bi trebalo obratiti pozornost.
Mnogo su interesantniji arhivi u Bariju. Državni arhiv vrlo je velik i dobro organiziran. U bogatom materijalu ovog arhiva (9 kom. polica) najinteresantniji fond, s naše točke gledišta, jesu notarijalne [notarske] knjige kojih ima oko 25.000, a počinju 1445. godine. Pojedinih pergamenata iz vremena prije 1500. godine nema mnogo, ali neki drugi fondovi sadrže dokumente koji se odnose i na srednji vijek (Comune di Bari, Atti demaniali). Drugi arhiv u Bariju je ‘Archivio provinciale de Gemmis’. Smatra se da tu ima od 150.000 dokumenata, od čega oko 3.000 pergamenata. Postoji veliki broj akata iz razdoblja poslije 1200. godine, koji se dobrim dijelom odnose na ekonomsku povijest. Ovaj arhiv posjeduje i tzv. ‘Trascrizioni Beltrani’, prijepise iz uništenog anžuvinskog arhiva u Napulju. Napokon, tu je i knjižnica od oko 20.000 knjiga koje se odnose na Apuliju.
Državni arhiv u Napulju u svom fondu ‘Sezione diplomaticopolitica’ sadrži, u nekoliko serija, srednjovjekovne akte od interesa. U fondu ‘Sezione amministrativa’ nalaze se, između ostalih, i notarski akti. Anžuvinska arhiva uništena je tijekom Drugog svjetskog rata. Materijal iz ovog arhiva, koji je spašen, čuva se danas pri upravi Državnog arhiva u Napulju. Napokon, bogat i zanimljiv fond predstavljaju i ‘Archivii privati’.
Cilj Bariše Krekića u navedenim arhivima bio je utvrditi kakve su mogućnosti rada u njima i koliki je njihov interes za nas. Zaključak do kojeg je došao je sljedeći: arhive u Lecceu i Brindiziju trebalo bi obići, ali bi za taj posao bilo dostatno kraće vrijeme. Nasuprot tome, arhivi u Bariju i Napulju veoma su interesantni za nas i mogli bi predstavljati riznicu brojnih i dragocjenih podataka. Veoma korisno i potrebno bi bilo posvetiti osobitu pozornost ovim arhivima i pokušati izučiti ih jednim dužim i sustavnim radom. Ovo bi bilo od posebnog značaja u svrhu proučavanju akata anžuvinske epohe čija je važnost ogromna za zapadna i sjeverna područja naše zemlje. Što se tiče uvjeta rada u navedenim arhivima, Bariša Krekić podvukao je da je svuda nailazio na najveću susretljivost talijanskih kolega i na izrazitu spremnost za suradnju i pomoć“. (Bariša Krekić, Izvještaj o radu u arhivima južne Italije, Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj. VI, Novi Sad, 1961, str. 400-401).
Ponešto kroatizirao: Đivo Bašić