
Tekst spomenice Jakobu Vacchettiju iz 1873. godine
Spomenica Jakoba Vacchettija, zapovjednika broda „Četvrti dubrovački“, 1873. godine
„Jakob, sin Jakoba Vaccheti i Ane Kazilari, rodi se u Captatu [Cavtatu] dne 20. studenoga 1835. Nauk manjijeh učiona i gimnazia s’ dobrijem uspjehom obvrši u Dubrovniku pod upravom otaca Kalasankcijeva reda; a po tome, jak veći dijo dubrovačke izborne mladosti, dade se na pomorstvo.
Cavtajski galeb nije mogao neg biti vro, slobodan i pitoman moru, radi česa brzo steče vještina u svakoj pomorskoj službi, i cjenu i ljubav svojijeh kapetana; postane pobočnikom (tenentom [poručnikom]); a do malo u Dubrovniku postavivši se iskustvu dobije listinu kapetanstva. U ovoj prigodi pokaza Jakob kako bijaše shvatio vas pomorski nauk, i kojom bistrinom znao je razglabati trudnijem brodovodnijem zbrojevima, kad sam bez osobitoga učitelja, za dvadeset dana, pripravi se i hladnokrvno zateče sve ispite onoga strogoga iskustva.
S’ listinom kapetanstva u špagu uporavi, sada kako drugi, sada kako prvi kapetan, opeta zatjecati se po morskoj pučini, dok godine 1869. dogje [dođe] se odmoriti u Gruž kod svojega oca, ko[j]i amo već odavna bi[j]aše postavljen odaslanikom Lučkoga i Zdravstvenoga ureda.
Godine 1870. dne 3. ožujka uzdigne se prvi komad ‘Četvrtoga Dubrovačkoga’ na staromu Škaru [u Gružu], a nakon mala Upraviteljstvo Pomorskoga našega društva, imenova Jakoba nadstojnikom toga gradiva. U tomu poslu tako ugodi Upraviteljstvu, da kada se brod porine i spravi da putuje postavi ga kapetanom, neka bi onijem, koga vješto i duševno nadstojao je na Škaru, istijem načinom upravljao i na moru. Dne 14. veljače 1871. odjedri ‘Četvrti [dubrovački]’, i s’ njime Jako da se vijeku već ne povrati zagrliti otca, sestru, ženu i nejako svoje troje dječice. – Odjedri veselo, sprva bi srećan na putu; Crno more pohiti jednom, više krati Inglešku i Ameriku, dok zadnjijem putom, povraćajući se iz Novog Jorka [New Yorka] u Inglešku, srete ga dne 20. prosinca prošle [1872.] godine strašna oluja oko otoka Azora, rva ga vas dan, rva ga svu noć, kad malo pred ponoća na jedan mah digne se val kako brdo, strovali se na brod, pukne na krmi, te, sgrne što nadje [nađe]. Tu bi[j]aše, kako onoti glava, tužni Jakob: shvati ga nemilice, ter čim ine povalja tamo amo i izrani, njega, njega sama otpoteže u morske jazove. – Jakobe pokojna ti duša! –
Bi[j]aše pokojnik mirne ćudi, postojan, iskren, vrstan i slobodan pomorac, prijatan u družini, narodnjak srcem i dušom, vrijedan sin, ljubežljiv otac, udvoran sa svakijem, klevetnikom igda ne osveti se, djelom objelodani svoje poštenje, tako naporan u obavjenju svoje dužnosti, da njoj napokon žrtvova isti život.
U Crkvi po zidima bi[j]ahu ponizana slijedeća pisma:
Sinje more, primorski odore,
Što nam vazdan zemljicu potkapaš,
Naše blago nezasitno ždereš,
Nama grabiš drugome prilagaš;
Mnogu li si majku ucvielilo,
I sestricu u crno zavilo,
Vjernu ljubu sušicom ubilo,
Smjelu momčad na smrt namamilo,
Zelenu nam mladost progutalo! …..
Medo Pučić [Pucić], ‘Cvijeta’, dio II.
Jakob Vaketi
Vrli kapetan Četvrtoga Dubrovačkoga
Od Pomorskoga društva prvogradjenoga u Gružu
Umom strpljivosti čednosti
Ocijeni se pred starješinam
Zamukne svoje jagmače
Od Staroga do Novoga kopna
Prebrodi više krat silu okeana [oceana],
Koji mu se napokon i u grob pretvori
Kad noćju XX prosinca MDCCCLXXII
Biesnijem valom podadre ga s’ broda
I nemilo uduši
Vaj Jakobe pokojna ti duša
Tvoji sudruzi dubrovački pomorski kapetani
Ovu ti zadušnicu
Plačno služe
†
Zadušnica
Jakoba Vaketi
Vrstnomu kapetanu Četvrtoga Dubrovačkoga
Koga
Na povratku iz Amerike u Inglešku
Nedomak otoka Azora
Proždere okean [ocean]
Noćju XX prosinca MDCCCLXXII
Trideset i sedme godine svoga žića
Molite pomorci
Pokoj duši vašemu bratu.
†
Koji ga poznavahu
Svi ga plaču.
†
Vrijednomu
Ucviljeni
Izgorjele daj sve gore
Nek već brodi ne grade se
Prisahnulo sinje more
Po kojemu inade se! –
Ugrabiti kako pusti
Dobrog Jaka tužna plavi?
Njega, ki te iz celjusti
Atlantičke često izbavi? – –
Tlačitelja rotnoj rijeći,
Iskren, snižno svedj odvrati;
Nad životom čast držeći
Pogibi ga ne zakrati
I baš kadar klevetnikom
Čini jednom zamuknuti,
Pod valove, smrtju prikom,
Trgne Njega udes kruti. –
Izgorjele daj sve gore
Nek već brodi ne grade se!
Prisahnulo sinje more
Po kojemu inade se! –
Stan[‘]te morske zvjeri hude,
Ne tičite utopnjaka:
Nek mu more pokrov bude
A dno muklo mirna raka.
A vi ki ga sad cvilite
Sjećajte se svako doba
Čim kraj mora nastupite,
Kod njegova da ste groba. –
Nadgrobnica.
Kraj mora rodjen bi, žit morem traja svoj,
U moru grob dobi. – Daj Bože mu pokoj.
Ljepši cvijet svedj ubere
Noćni lupež iz sred vrta;
Tebe noćno tak’ sadere
S’ plavi morska bijes nadrta.
Ko te nazva ‘gluho more’
Pravo ti je ime gdijo!
Er kad raspreš tve ponore
Ko te molbam utažijo?
I sad raspre pak udari
Jednim mahom četir’ rane;
Ni molitva ni otari
Tvu ždrljivost ne zapane. – –
Vojna udavi tužnoj ljubi,
Oca mila drobnoj dici,
Starcu Ocu sina ubi,
A uništi goj sestrici.
Malo i to: – dalje pruži, –
I pomorsko Društvo naše
Vrlom Jaku vaj protuži,
I s’ njim ini proplakaše. –
Cvil općeni jedna sama
Traži mis[a]o, er je sveta:
‘Da sred Rajskog jurve hrama
‘Dobrog Jaka duša šeta’.“
(Spomeni Jakoba Vacchetti, Kapetana „Četvrtoga dubrovačkoga“, Troškom Pomorskog društva, Tiskom D. Pretnera, Dubrovnik, 1873, str. 3-5, 8-16).
P. S. Jakov Vacchetti postao je poručnik trgovačke mornarice 1862. godine, a kapetan duge plovidbe 1866. godine. Ane Vacchetti mu je bila kćer, Jele ud. Vacchetti nevjesta, a Miho Vacchetti unuk. Bark „Četvrti dubrovački“, 522 t (626 t – mjere sukladno zakonu nakon 15. svibnja 1871.), izgrađen je u Gružu 1871. godine (vrijednost /cijena gradnje i opreme/ bila je 78.099,85 austrijskih fiorina), a prodan je 27. listopada 1883. godine u Trstu grčkim kupcima za 25.200 fiorina. Vidi: Annuario marittimo per l’anno 1863, 1867, 1872, 1873, 1874, XIII., XVII., XXII., XXIII., XXIV. annata, Trieste, 1863, 1867, 1872, 1873, 1874, str. 212, 145, tab. CXX, XII, CXXX; Slovinac, god. VI, br. 18 (21. VI. 1883.), 29 (11. X. 1883.), Dubrovnik, 1883, str. 287, 453; Dopisi, Iz Dubrovnika, Naša sloga, god. IV, br. 5, (1. III. 1873.), Trst, 1873, str. 18.
V. I. [Vinko Ivančević], Trinaest jedrenjaka dubrovačkog pomorskog društva, Pomorstvo, god. IV, br. 2, Split, 1949, str. 79; Vinko Ivančević, Dubrovački jedrenjaci u XIX. stoljeću, Dubrovačko pomorstvo, (Zbornik), Dubrovnik, 1952, str. 228; Mato Kapović, O Tužnoj Jeli, Dubrovnik, god. XXIII, br. 1-2, Dubrovnik, 1981, str. 72, 84, 86, 102, (bilj. 10), 106-107, (bilj. 46, 57); Ivo Perić, Dubrovačko pomorstvo u 19. i 20. stoljeću, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 20, JAZU, Zagreb, 1984, str. 94-95, 102-103, 107; Đivo Bašić, Prijava i izvođenje dokaza o pomorskoj nezgodi „Četvrtoga dubrovačkog” u Queenstownu, dana 6. siječnja 1873. / Protest of “Cetvrti Dubrovacki” in Queenstown, January 6th 1873. (A. H. Allen, Solicitor & Notary), Naše more, god. LVI, br. 1-2, Dubrovnik, 2009, str. 92-96. (https://hrcak.srce.hr/file/60662).
Đivo Bašić