Brojni anglizmi (engleštice), koji su svagdje oko nas, prodiru u svakodnevni hrvatski govor i ne samo u govor nego i u normativne priručnike te čak u posljednje vrijeme susrećemo tekstove koji sliče jezičnomu „križancu“, mješavini hrvatskih i engleskih odlomaka. Ako zbrajamo „jezične kruške i jabuke“ u tekstovima ili normativnim priručnicima, onda hotimice ili nehotimice stvaramo „jezični koktel“. Riječ koktel (eng. cocktail) doslovce znači ‘pijetlov rep’. 

Takav tip jezika u jezikoslovlju nazivaju makaronski jezik, makaronština ili makaronika (od tal. mассаrоni (maccheroni) te dalje vjerojatno od grč. μακαρία ‘varivo od ječmenoga brašna ili prekrupe’). Makaronski jezik mješavina je latinskoga i talijanskih dijalekata. U širem, općenitom smislu podrazumijeva miješanje dvaju idioma. U hrvatskoj se ranonovovjekovnoj književnosti makaronski jezik najčešće javlja u Držićevim komedijama Arkulin, Dundo Maroje, Tripče de Utolče i u pojedinim drugim.

O jeziku makaronštine u hrvatskom pisao je kolumnist Nenad Piskač u članku „Engleskohrvatski umjesto srpskohrvatskoga?!“ (v. OVDJE):

„Predavanje prof. dr. Andree Sims

Tijekom posjeta Institutu za hrvatski jezik profesorica Andrea Sims (Ohio State University) 17. rujna 2024. u 14 sati održala je predavanje Morphological irregularity and the structure of the lexicon.

Sažetak predavanja:

Linguistics has a long tradition of dividing morphological patterns into ‘regular’ and ‘irregular’ types, equating these with rule-governed (productive) morphological behavior and exceptions, respectively. In recent years, however, evidence has accumulated that no sharp line can be drawn between rule-governed behavior and exceptionality. In this talk, I explore an alternative approach to morphological productivity which focuses on better modeling of the network structure of the lexicon. I show how this approach offers insight into two kinds of so-called inflectional irregularity: defectiveness (no inflected form to express some inflectional meaning) and overabundance (more than one inflected form to express some inflectional meaning). Data will be drawn primarily from Russian and Croatian.“ (v. OVDJE).

Tekst predstavlja mješavinu dvaju idioma, hrvatskoga i engleskoga. Neobično je da jedan tekst bude sastavljen od hrvatskoga i engleskoga dijela. Nije jasno je li riječ o hrvatskom ili engleskom jeziku, a ispada da je sastavljen na „hrvatskoengleskom jeziku”, tzv. hrengleskom (Nives Opačić). Čl. 12. Ustava Republike Hrvatske govori da je u Republici Hrvatskoj u službenoj porabi hrvatski jezik, a u čl. 11. Zakonu o hrvatskom jeziku stoji da se „[j]avne obavijesti i promidžbene poruke u govorenom, pisanom (tiskanom ili rukopisnom) ili elektroničkom obliku donose […] na hrvatskom jeziku“. Prije je trava bila zelenija, a jezik je čistiji u odnosu na taj hrengleski.

Velik broj anglizama susrećemo u nazivlju, poglavito u strukovnim rječnicima. Iako su institutski strukovnjaci na portalu Bolje je hrvatski! i Jezični savjetnik aktivni u pokušajima hrvatskih zamjena za strane riječi i tuđice, oni, naravno, ne mogu zaustaviti poplavu anglizama u hrvatskom jeziku i to se tiče, naravno, ne samo hrvatskoga negoli i drugih jezika. Hrvatske novotvorenice namjesto engleskih još nisu zaživjele u svakodnevnoj primjeni. Vrela podataka u današnjim strukovnim priručnicima preuzeta su većinom iz publikacija na engleskom jeziku. Često možemo sresti hrvatske nazive koji su tvoreni uz pomoć tvorbenoga spajanja stranoga korijena s nastavcima, tzv. hibridi. Te nazive izgovaramo prema hrvatskim fonetskim zakonima. Primjerice, bejzbol, bejzbolski; kliknuti razg. (engl. to click) – pritisnuti; sprint (šprint), sprintati, sprinter, sprinterica, sprinterski. Dakle, na zamjenu hrvatskih korijena dolaze engleski.    

Usput budi rečeno da katkad susrećemo i međusobno proturječje. Primjerice, u Pojmovniku normativnoga priručnika Hrvatski mrežni rječnik (Mrežnik) IHJ nalazimo: „jezični resursi > jezični izvori” (v.  OVDJE). Grafička oznaka > upućuje porabnika na normativno preporučljivu natuknicu ili naziv. Prema Struni (Hrvatsko strukovno nazivlje) sveza riječi jezični resursi pripada nepreporučenomu nazivu, a preporučeni je naziv – jezični izvori (v.  OVDJE). Međutim, na mrežnim institutskim stranicama možemo sresti nepreporučeni u Mrežniku i Struni naziv – jezični resursi: „Glavne su teme skupa bile terminološki rad za nestručnjake i opću javnost, <…> povezivanje općih i specijaliziranih jezičnih resursa…” (Rasprave, vol. 49, br. 2, 2023.) ili „4. izgradnja mrežnih jezičnih reusursa za hrvatski jezik” (Zadaće i ciljevi IHJ, v.  OVDJE). Ono što se katkad preporučuje u normativnim priručnicima i ono što postoji u jezičnoj praksi nije uvijek podudarno. Oni koji drugima propisuju pravila, sami ta pravila ne poštuju! 

U Struni su navedeni jezikoslovni nazivi dometak i predmetak (v.  OVDJE;  OVDJE) kao dopušteni nazivi istoznačnicama sufiks i prefiks, ali u mrežnom izdanju Školskoga rječnika iz 2019. uz navedene natuknice (dometak i predmetak) stoji oznaka v. (vidi), koja upućuje porabnika na normativno bolji ili prihvatljiviji naziv (v.  OVDJE; OVDJE). S jedne strane ne preporučuju naziv, a s druge ga pak strane dopuštaju. Preporučenost i dopuštenost ne pripadaju istoznačnosti, a dometak i predmetak barem se stilski razlikuju. Ako još nije stiglo vrijeme za njihovo vrjedovanje, onda nema smisla s njima kombinirati, čas ovako, čas onako. Vjerojatno su dometak i predmetak stari nazivi, a nasuprot nazivima prefiks i sufiks stoje kao domaća riječ i posuđenica. Neutralne su istoznačnice, mogu biti ravnopravne, s tim da posuđenice mogu imati veći tvorbeni potencijal i bolje se uklapaju u hrvatski jezični sustav: prefiksalni, prefiksacija, prefiksoid, sufiksalni, sufiksacija, sufiksoid. Imamo još nazive – nastavci za gradnju riječi: sufiks i prefiks. Trebalo bi te nazive dalje usustaviti da ne bude raznoliki prilaz prema njima.   

Engleski jezik kao i anglizmi ne štete hrvatskomu jeziku ako ne uzrokuju promjene u njegovoj strukturi i sustavu, ako ne potiskuju izvorne hrvatske riječi, ako ne stvaraju nepotrebnu dvojezičnost, mješavinu tzv. anglokroatizama ili ako ne zaprječuju leksičko i rječotvorno stvaralaštvo kakvo postoji u standardnom književnom jeziku. Prigodom porabe engleskih pa i drugih stranih riječi ponajprije treba ustanoviti ne narušavaju li tuđice leksički i gramatički sustav hrvatskoga standardnoga književnoga jezika te postoji li domaća istovrijednica za posuđenicu. Kad se pojavi novi pojam, treba mu dati i novu odgovarajuću riječ. Ponajprije se poseže za značenjski slobodnom riječju u suvremenom standardnom književnom jeziku ili se u skladu s njegovim tvorbenim zakonitostima stvara nova riječ.

Ako to nije moguće, poseže se za zastarjelicom kojoj se daje novo značenje. Četvrta je mogućnost posuđivanje riječi iz dijalekata i prilagodba dijalekatne riječi zakonitostima književnoga jezika na svim razinama (fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičko-semantičkoj). Peta je mogućnost posudba iz kojega srodnoga slavenskoga jezika i kao posljednja mogućnost jest posudba iz nesrodnoga jezika. Engleski i hrvatski nisu srodni jezici. Zato postoji potreba da se engleske i druge strane riječi zamjenjuju hrvatskima. Tako su činili i čine i u drugim jezicima: francuskom, njemačkom, češkom, slovenskom…, naravno i u hrvatskom. Tuđici ne treba davati prednost ako postoji dobra domaća istovrijednica (Jezik, god. 62., br. 4., 2015.; v.  OVDJE). Naravno da treba razlikovati anglizme koji su djelomice ili potpuno prilagođeni hrvatskomu jeziku i engleske riječi i izraze koji su samo preneseni ili prepisani iz engleskoga jezika. Golem prodor anglizama podlokava jezični sustav hrvatskoga jezika, njegovu osebujnost i kulturu.

Čuvajući i njegujući vlastiti jezik, čuvamo i njegujemo bogatstvo jezične i kulturne raznolikosti svijeta. Ako se bude nepromišljeno uzimalo nazivlje iz drugih, poglavito nesrodnih jezika, onda će standardni književni jezik izgubiti svoju polifunkcionalnost i postati superstrat. Jezik je unutarnja razina suvereniteta!

izvor: hkv.hr