Evo i četvrtog nastavka citata i poveznica na istu temu od Ane i Ivice:

• Rat poguba ljudske naravi. – Marin Držić 1508-1568 Dubrovnik

Veliko vijeće Dubrovačke Republike, donijelo je odluku 27. siječnja 1416. godine, o ukidanju ropstva, a koja je stupila na snagu već sljedeći dan. – Velika Britanija je ukinula trgovinu robljem 1833., a SAD 1865. godine. Posljednja država je Mauritanija 1981.

• Sloboda počinje poštovanjem tuđih prava. – Aleksandar Solženjicin

Postoji samoća koja je vrijednija od života. Postoji sloboda koja je vrijednija od svijeta. Neizmjerno je dragocjeniji od života i svijeta onaj trenutak kada čovjek ostane sam s Bogom. – Jalaludin Rumi 1207 – 1273

• Sloboda je nedjeljiva; nedostatak slobode bilo gdje u svijetu prijetnja je slobodi svagdje. Nelson Mandela – https://www.youtube.com/watch?v=P9T6w6ojnRM
• Neću slobodu svoje zemlje da kupujem krvlju. . . Sloboda i demokracija postaju nesvete kada su njihove ruke obojene krvlju nevinih. – Mahatma Gandhi 
• Sloboda, kao što svi znamo, ne može cvjetati u zemlji koja je stalno u ratnom stanju, ili čak u stanju gotovo rata. Stalna kriza opravdava stalnu kontrolu nad svima i svime od strane agencija središnje vlasti. . . Napredak tehnologije ne ukida instituciju rata; to samo mijenja način na koji se ona očituje. – Aldous Huxley
• Mir i sloboda idu zajedno. – J. Krishnamurti   – – –   Sloboda uvijek uključuje ljubav. – Jane Roberts
• Organizacije, mirotvorci, pokreti, pojedinci i inicijative za mir i slobodu u svijetu i njihove akcije, knjige, vijesti, protesti, žrtve, borba za Slobodu Čovječanstva.

Aleksandar Isajevič Solženjicin 1918-2008 – Izbor izreka o slobodi

Ako se svijet nije približio svome kraju, dosegao je veliku prekretnicu u povijesti, po važnosti jednaku prijelazu iz srednjeg vijeka u renesansu. Zahtijevat će od nas duhovni plamen; morat ćemo se uzdići na novu visinu vizije, na novu razinu života, gdje naša fizička priroda neće biti prokleta, kao u srednjem vijeku, ali još važnije, naše duhovno biće neće biti gaženo, kao u moderno doba. Ovo uzašašće je slično penjanju na sljedeći antropološki stupanj. Nikome na zemlji ne preostaje drugi put osim – gore. 

Sloboda ili zatvor – koja je razlika? Čovjek mora razviti nepokolebljivu snagu volje koja je podložna samo njegovom razumu. – – Nismo dovoljno voljeli slobodu. 

Oduzeli ste mi slobodu još davno i ne možete je vratiti jer je ni sami nemate.

– Izreke iz djela ARHIPELAG GULAG – Solženjicinova optužnica protiv sovjetskog sustava zatvora i radnih logora, njegova moralna dužnost prema milijunima koji su tamo nestali. – – – Ali, ne laže stara poslovica: Hrabre tražite u zatvoru, a glupe među političkim vođama! – 1. Da bi činio zlo, čovjek mora prije toga da zlo vidi kao dobro, ili kao logičan i od svih prihvaćen čin. Takva je, na sreću, čovjekova priroda da on uvijek nastoji da svoja djela opravda. – 2. Upravo ova socijalna teorija pomaže zločincu da svoje činove opravda u svojim očima i u očima drugih, da bi slušao ne pokude i prokletstva već pohvale i hvalu. Tako, inkvizitori su se oslanjali na kršćanstvo, osvajači na veličanje domovine, kolonizatori na civilizaciju, nacisti na rasu, jakobinci (od juče i danas) na jednakost, bratstvo i sreću budućih pokoljenja. Zahvaljujući upravo ideologiji, dogodilo se u 20. stoljeću da doživi zločinstva milionskih razmjera – 3. Vlade trebaju pobjede, a narodu trebaju porazi. Pobjeda rađa želju za još pobjeda. Ali nakon poraza sloboda je ta koju muškarci žele – i obično postižu. Narodu je potreban poraz kao i narodu pojedinac treba patnju i nesreću: oni prisiljavaju produbljivanje unutarnjeg života i stvaranje duhovnog uzleta. – 4. Kad bi barem bilo zlih ljudi negdje podmuklo čineći zla, a trebalo ih je samo odvojiti od nas ostalih i uništiti. Ali linija koja dijeli dobro i zlo presijeca srce svakog ljudskog bića. I tko je spreman uništiti komadić svoga vlastitog srca? – 5. Jedna istinita riječ nadilazi svijet. – 6. Ali to je u moći pisaca i umjetnika da učine mnogo više: da pobijede laž! Jer u borbi s lažima uvijek je pobjeđivala i pobjeđivat će umjetnost! Vidljivo, nepobitno za sve! – 7. Ne jurite za duhom – za vlasništvom, za titulama: to je zarađeno živcima desetljeća, a oduzima se u jednoj noći. Živite s jednakom superiornošću nad životom – ne bojte se nevolja i ne čeznite za srećom. – 8. Obrišite oči, operite srce i cijenite one koji vas vole i koji su vam naklonjeni iznad svega. Ne vrijeđajte ih, nemojte grditi. Ne rastajte se ni s kim od njih u svađi. Uostalom, ne znate, možda je ovo vaš posljednji čin pa ćete im ostati u sjećanju.

https://www.solzhenitsyncenter.org/a-world-split-apart – PODIJELJENI SVIJET Solženjicinov uvodni govor na Sveučilištu Harvard 8. lipnja 1978 – Podijeljeni svijet Iskreno sam sretan što sam ovdje s vama povodom 327. početka rada ovog starog i slavnog sveučilišta. Čestitam i želim sve najbolje svim današnjim maturantima. Moto Harvarda je “ Veritas ”. Mnogi od vas su već saznali, a drugi će tijekom života saznati da nam istina izmiče čim nam koncentracija počne popuštati, ostavljajući pritom iluziju da nastavljamo težiti za njom. Ovo je izvor mnogih nesloga. Također, istina je rijetko slatka; gotovo uvijek je gorka. Dosta gorke istine uključena je u moj današnji govor, ali je nudim kao prijatelj, a ne kao protivnik. Prije tri godine u Sjedinjenim Državama rekao sam neke stvari koje su bile odbijene i činile su se neprihvatljivima. Danas se, međutim, mnogi slažu s onim što sam tada rekao. . . . Raskol u današnjem svijetu vidljiv je i na brz pogled. Svaki naš suvremenik spremno identificira dvije svjetske sile, od kojih je svaka već sposobna potpuno uništiti drugu. No, razumijevanje raskola prečesto je ograničeno na ovu političku koncepciju: iluziju prema kojoj se opasnost može ukloniti uspješnim diplomatskim pregovorima ili postizanjem ravnoteže oružanih snaga. Istina je da je rascjep i dublji i otuđeniji, da su pukotine brojnije nego što se na prvi pogled vidi. Ovi duboki višestruki rascjepi nose opasnost od jednako mnogostruke katastrofe za sve nas, u skladu s drevnom istinom da kraljevstvo – u ovom slučaju, naša Zemlja – podijeljeno protiv sebe ne može izdržati.  

Dobrobit – Kad su se moderne zapadne države formirale, proglašeno je načelo da su vlade namijenjene služenju čovjeku i da čovjek živi kako bi bio slobodan i tragao za srećom. (Vidi, na primjer, američku Deklaraciju neovisnosti.) Sada je napokon tijekom proteklih desetljeća tehnički i društveni napredak omogućio ostvarenje takvih težnji: državu blagostanja. Svakom su građaninu dana željena sloboda i materijalna dobra u takvoj količini i takvoj kvaliteti da u teoriji jamče postizanje sreće, u poniženom smislu riječi koji je nastao tijekom tih istih desetljeća. (Međutim, u procesu je previđen jedan psihološki detalj: stalna želja da se ima još više stvari i još bolji život i borba za taj cilj ostavljaju mnoga zapadnjačka lica brigom, pa čak i depresijom, iako je običaj takve osjećaje pomno prikrivati. Ovo aktivno i napeto natjecanje počinje dominirati cjelokupnom ljudskom mišlju i ni najmanje ne otvara put slobodnom duhovnom razvoju.) Zajamčena je neovisnost pojedinca od mnogih vrsta državnog pritiska; većini ljudi je omogućeno blagostanje o kojem njihovi očevi i djedovi nisu mogli ni sanjati; postalo je moguće odgajati mlade ljude u skladu s tim idealima, pripremajući ih i pozivajući ih prema fizičkom procvatu, sreći, posjedovanju materijalnih dobara, novca i slobodnog vremena, prema gotovo neograničenoj slobodi u izboru užitaka. Pa tko bi se sada trebao svega toga odreći. Čak nam i biologija govori da visok stupanj uobičajenog blagostanja nije koristan za živi organizam. Danas je blagostanje u životu zapadnog društva počelo skidati svoju pogubnu masku.

Današnje zapadno društvo otkrilo je nejednakost između slobode za dobra djela i slobode za zla. – Vrijeme je da se na Zapadu brane ne toliko ljudska prava koliko ljudske obveze. S druge strane, destruktivna i neodgovorna sloboda dobila je bezgraničan prostor. Pokazalo se da društvo ima oskudnu obranu od ponora ljudske dekadencije, primjerice od zlouporabe slobode za moralno nasilje nad mladima, kao što su filmovi puni pornografije, kriminala i horora. Sve se to smatra dijelom slobode i kao protuteža, u teoriji, ima pravo mladih da ne gledaju i ne prihvaćaju. Život organiziran legalistički pokazao je tako svoju nesposobnost da se obrani od korozije zla. A što ćemo reći o mračnim carstvima otvorenog kriminala? Pravna ograničenja (osobito u Sjedinjenim Državama) dovoljno su široka da potiču ne samo individualnu slobodu, već i neke zlouporabe takve slobode. Krivac može proći nekažnjeno ili dobiti nezasluženu popustljivost – sve uz potporu tisuća branitelja u društvu. Kada se vlada ozbiljno poduzme da iskorijeni terorizam, javno mnijenje je odmah optuži za kršenje građanskih prava terorista. Takvih je slučajeva popriličan broj. Do ovog nagiba slobode prema zlu došlo je postupno, ali očito proizlazi iz humanističkog i dobronamjernog koncepta prema kojemu čovjek – gospodar ovoga svijeta – ne nosi nikakvo zlo u sebi, a sve mane života uzrokovane su pogrešno vođenim društvenim sustavima, koji se stoga moraju korigirati.

Zapadnjačko razmišljanje postalo je konzervativno: svjetska situacija mora ostati takva kakva jest pod svaku cijenu; ne smije biti promjena. Ovaj iscrpljujući san o statusu quo simptom je društva koje se prestalo razvijati. Ali treba biti slijep da se ne vidi da oceani više ne pripadaju Zapadu, dok se kopno pod njegovom dominacijom sve više smanjuje. Dva takozvana svjetska rata (nisu bili svjetskih razmjera, još nisu) predstavljala su unutarnje samouništenje malog progresivnog Zapada koji je tako sebi pripremio kraj. Sljedeći rat (koji ne mora biti atomski; ne vjerujem da će biti) mogao bi zauvijek pokopati zapadnu civilizaciju.

Humanistički način mišljenja, koji se proglasio našim vodičem, nije priznavao postojanje unutrašnjeg zla u čovjeku, niti je vidio ikakvu zadaću višu od postizanja sreće na zemlji. To je pokrenulo modernu zapadnu civilizaciju na opasnom trendu obožavanja čovjeka i njegovih materijalnih potreba. Sve izvan fizičkog blagostanja i gomilanja materijalnih dobara, svi ostali ljudski zahtjevi i karakteristike suptilnije i više prirode, bili ostavljeni izvan pozornosti državnih i društvenih sustava, kao da ljudski život nema neki viši smisao. Tako su praznine ostale otvorene za zlo, a njezin propuh danas slobodno puše. Puka sloboda sama po sebi ni najmanje ne rješava sve probleme ljudskog života, nego dodaje niz novih. Pa ipak, u ranim demokracijama, kao i u američkoj demokraciji u vrijeme njezina rođenja, sva pojedinačna ljudska prava dodijeljena su na temelju činjenice da je čovjek Božje stvorenje. Odnosno, sloboda je pojedincu dana uvjetno, uz preuzimanje njegove stalne vjerske odgovornosti. Takvo je bilo nasljeđe prethodnih tisuću godina. Prije dvjesto ili čak pedeset godina, u Americi bi se činilo sasvim nemogućim da se pojedincu dodijeli bezgranična sloboda bez svrhe, samo radi zadovoljenja njegovih hirova.

Legalistički život – Zapadno društvo izabralo je za sebe organizaciju koja najbolje odgovara njegovim ciljevima i koju bih mogao nazvati legalističkom. Granice ljudskih prava i ispravnosti određene su sustavom zakona; takve su granice vrlo široke. Ljudi na Zapadu stekli su značajnu vještinu u korištenju, tumačenju i manipuliranju zakonom (iako su zakoni obično previše komplicirani da bi ih prosječna osoba razumjela bez  pomoći stručnjaka). Svaki sukob se rješava po slovu zakona i to se smatra konačnim rješenjem. Ako je netko u pravu s pravne točke gledišta, ništa više nije potrebno, nitko ne smije spomenuti da netko ipak ne može biti potpuno u pravu, te poticati na samoograničenje ili odricanje od tih prava, zahtijevati žrtvu i nesebičan rizik: to bi jednostavno zvuči apsurdno. Dobrovoljno samoograničenje je gotovo nečuveno: Svi teže daljnjem širenju do krajnjih granica zakonskih okvira. (Naftna tvrtka je zakonski besprijekorna kada kupi izum nove vrste energije kako bi spriječila njegovu upotrebu. Proizvočađ prehrambenih proizvoda je zakonski besprijekoran kada truje svoj proizvod da bi duže trajao: Uostalom, ljudi su slobodni da ga ne kupe.) Cijeli sam život proveo pod komunistikim režimom i reći ću vam da je društvo bez objektivne pravne skale doista užasno. Ali društvo bez ikakvih drugih razmjera osim pravnih također je manje nego dostojno čovjeka. Društvo koje se temelji na slovu zakona i nikada ne doseže ništa više, ne uspijeva iskoristiti cijeli niz ljudskih mogućnosti. Slovo zakona je previše hladno i formalno da bi imalo blagotvoran utjecaj na društvo. Kad god je tkivo života satkano od legalističkih odnosa, stvara se atmosfera duhovne osrednjosti koja paralizira čovjekove najplemenitije porive. I bit će jednostavno nemoguće izdržati iskušenja ovog prijetećeg stoljeća samo uz potporu legalističke strukture. – Kratkovidnost – Vrlo poznati predstavnici vašeg društva, poput Georgea Kennana, kaţu: “Ne možemo primijeniti moralne kriterije na politiku.” Tako miješamo dobro i zlo, ispravno i pogrešno i stvaramo prostor za apsolutni trijumf apsolutnog zla u svijetu. . . Aleksandar Solženjicin – cijeli prevedeni govor i križaljke-izreke-info vidi.

http://www.warningforseamen.info/wp-content/uploads/2013/06/Aleksandar_Solzenjicin.pdf

https://tradition.st/wp-content/uploads/2024/06/Aleksandr-Solzhenitsyn-Two-Hundred-Years-Together.pdf – Dvjesto godina zajedno – Solženjicin se bori s povijesnim odnosom između Rusa i Židova s ciljem razumijevanja i pomirenja.  – Poglavlje 15. Uz boljševike – Ova tema – Židovi uz boljševike – nije nova, daleko od toga. Koliko je već stranica napisano o toj temi! Onaj tko želi pokazati da revolucija nije bila „ni u kojem slučaju ruska“, „strana po svojoj prirodi“, poziva se na židovska prezimena i pseudonime, tvrdnjom da time oslobađa Ruse od svake odgovornosti u revoluciji iz 17. stoljeća. Što se tiče židovskih autora, onih koji su poricali židovski udio u revoluciji kao i onih koji su ga uvijek priznavali, svi se slažu da ti Židovi nisu bili Židovi u duhu, bili su odmetnici. Slažemo se i s tim. Ljude moramo suditi prema duhu. Da, bili su odmetnici. Ali ruski vođe Boljševičke stranke također nisu bili Rusi duhom; bili su vrlo protiv Rusa, i svakako protiv pravoslavlja. S njima je velika ruska kultura, reducirana na doktrinu i političke kalkulacije, bila izobličena. Pitanje bi se trebalo postaviti drukčije, naime: koliko razbacanih odmetnika treba okupiti da se stvori homogeni politički tok? Koji udio pripadnika nacije? Što se tiče ruskih odmetnika, odgovor je poznat: uz Boljševičke bilo ih je ogroman broj, neoprostiv broj. Ali što se tiče židovskih odmetnika, koliki je, prema registraciji i uloženoj energiji, bio njihov udio u uspostavi boljševičke vlasti? Još jedno pitanje tiče se stava naroda prema vlastitim odmetnicima. Međutim, stavovi su se kretali u rasponu od gađenja do divljenja, od nepovjerenja do privrženosti. To se očitovalo u samim reakcijama narodnih masa, bilo ruskih, židovskih ili litvanskih, u stvarnom životu puno više nego u izvješćima povjesničara. I na kraju: mogu li narodi poreći svoje odmetnike? Ima li smisla u takvom poricanju? Treba li narod pamtiti ili ne pamtiti svoje odmetnike? Može li zaboraviti čudovište koje su stvorili? Na to pitanje odgovor je nedvojben: nužno je pamtiti. Svi narodi moraju pamtiti svoje izdajice, pamtiti ih kao svoje – u tome nema bijega. A onda, duboko u sebi, postoji li primjer izdajice upečatljiviji od samog Lenjina? Međutim, Lenjin je bio Rus, nema smisla to negirati. Da, mrzio je, prezirao je sve što je imalo veze sa starom Rusijom, cijelom ruskom poviješću, a naročito pravoslavljem. Od ruske književnosti zadržao je samo Černjševskog i Saltikova-Ščedrina; Turgenjev, sa svojim liberalnim duhom, zabavljao ga je, a Tolstoj optužitelj također. Nikada nije pokazao najmanji znak naklonosti prema ičemu, čak ni prema rijeci Volgi, na čijim su obalama provedena njegova djetinjstva (i zar nije potaknuo tužbu protiv svojih seljaka zbog štete na svojim posjedima?). Štoviše: bio je onaj koji je nemilosrdno predao cijelo područje strašnoj gladi 1921. Da, sve je to istina. Ali bili smo mi, Rusi, koji smo stvorili klimu u kojoj je Lenjin odrastao i napunili ga mržnjom. Upravo u nama je pravoslavna vjera izgubila svoju snagu, ta vjera u kojoj je mogao rasti umjesto da je proglašava nemilosrdnim ratom. Kako u njemu ne vidjeti izdajnika? Ipak, on je Rus, a mi Rusi, odgovaramo za njega. Njegovo etničko podrijetlo ponekad je spominjano. . . – Štoviše, osnivanje Saveza [Israelite Universal] 1860. godine bilo je ništa drugo nego prvi znak židovskog odbijanja jedne opcije – asimilacije. Već je među Židovima u Rusiji postojao pokret Palestinofilije, težnja za povratkom u Palestinu. (U biti, u skladu s tradicionalnim vjerskim pozdravom: „Sljedeće godine u Jeruzalemu.”) Ovo se kretanje ubrzalo nakon 1881-1882. „Šireći svoje napore za kolonizaciju Palestine… tako da Židovi unutar stoljeća konačno mogu napustiti neprijateljsku zemlju Europe”… Slogani koje je prosvjetiteljstvo prije propagiralo, potičući borbu protiv „tradicionalizma, hasidizma i vjerskih predrasuda“, ustupili su mjesto pozivu na pomirenje i jedinstvo svih slojeva židovskog društva za ostvarenje ideala Palestine, „za povratak judaizmu naših očeva.” “U mnogim gradovima Rusije formirani su krugovi, zvani krugovi ‘Ljubitelja Siona’ — Khovevei‐Tsion. I tako se jedna ideja pridružila drugoj kako bi je ispravila. Otići naseliti se negdje drugdje, da, ali ne bilo gdje: u Palestini… – „Sredinom devetnaestog stoljeća u Palestini je bilo dvanaest tisuća Židova,”. . . Učili su isključivo Talmud, ništa drugo, i na prilično osnovnoj razini. . . – Tada je poznat postao publicist, mislilac i organizator Asher Ginzberg, pod elokventnim pseudonimom Ahad Haam („Jedan od Njegovog naroda“). Snažno je kritizirao praktičnu palestinofiliju kakva je postojala; zagovarao je, „prije nego što se teži preporodu na teritoriju“, brigu o „’preporodu srca’, intelektualnom i moralnom poboljšanju naroda“: „postaviti u središte židovskog života, živo i duhovno nastojanje, želju za nacionalnom kohezijom, preporodom i slobodnim razvojem u nacionalnom duhu, ali na temelju svih ljudi.“ Ovo će kasnije biti nazvano „duhovni cionizmom“ (ali ne „religijskim“, a to je važno). Palestina se u knjizi spominje 88 puta.

Svaki narod ima svoje izdajice – pa tako i Hrvatska. Poznajemo ih po njihovim djelima protiv naroda i čovječnosti. Oni podržavaju ono negativno i zlo u čovjeku, okrutnost, nasilje, iskorištavanje drugih,rat…

https://www.solzhenitsyncenter.org/his-writings/large-works-and-novels/two-hundred-years-together – Autorova opaska nakon teksta završetka . . . Tako je nastao naslov Dvije stotine godina zajedno. Međutim, trebalo mi je vremena da shvatim važnost te jasno definirane povijesne granice koju je označila masovna emigracija Židova iz Sovjetskog Saveza koja je započela 1970-ih (točno 200 godina nakon što su Židovi došli u Rusiju) i koja je postala neograničena do 1987. Ova granica je ukinuta, tako da status Ruskih Židova koji nije bio dobrovoljan više nije bio činjenica: više tamo ne bi trebali živjeti; Izrael ih čeka; sve zemlje svijeta su im otvorene. Ova jasna granica promijenila je moju namjeru da priču držim do sredine 1990-ih, jer je poruka knjige već bila izrečena: jedinstvenost rusko-židovskog ispreplitanja nestala je u trenutku novog Egzodusa. Sada je počelo potpuno novo razdoblje u povijesti sada već slobodnog ruskog židovstva i njegovih odnosa s novom Rusijom. Ovo razdoblje počelo je brzim i značajnim promjenama, ali je još uvijek prerano predviđati njegove dugoročne ishode i procijeniti hoće li njegov specifični rusko-židovski karakter opstati ili će ga zamijeniti univerzalni zakoni židovske dijaspore. Pratiti evoluciju ovog novog razvoja nadilazi životni vijek ovog autora. Knjiga ima skoro 800 strana

Povezane teme:

“Židovski narodni učitelji miješaju mistično-talmudsku pseudo-egzegezu Biblije s istinskim duhom učenja… Tumače stroge zakone s ciljem izoliranja Židova od drugih naroda i usađivanja duboke mržnje prema svakoj drugoj religiji… Umjesto da razvijaju univerzalnu vrlinu, oni smišljaju… praznu ceremoniju veličanja Boga… Moralni karakter Židova se u posljednjem stoljeću promijenio na njihovu štetu, i kao posljedica, postali su štetni subjekti… Da bi se Židovi moralno i politički obnovili, treba ih dovesti do točke povratka izvornom čistom obliku njihove religije… Židovska reforma u Rusiji mora započeti osnivanjem javnih škola u kojima bi se podučavale ruski, njemački i židovski jezik.” – Ilya Frank – Židov liječnik – obrazovan u Berlinu

David Haggith: Israel Isolated, Energy Inflation, & the Coming AI Deity | Geopolitics & Empire Podcast – Jun 16, 2026 – David Haggith: Izolirani Izrael, inflacija energije i nadolazeće AI božanstvo – Opis – David Haggith raspravlja o krhkosti mirovnih sporazuma na Bliskom istoku, posebno kritizirajući Trumpove tvrdnje o primirju, dok istovremeno ističe geopolitičku izolaciju Izraela. Ovaj sukob povezan je s globalnim nedostatkom nafte, pri čemu Haggith upozorava na nadolazeći inflacijski skok kako rezerve SAD-a dosežu kritično niske razine. Osim ekonomije, istražuje eshatološke teme, sugerirajući da težnja prema umjetnoj inteligenciji i transhumanizmu predstavlja moderni “Babelov toranj” koji prijeti da zatvori čovječanstvo. Razgovor se završava razmatranjem etičkih dilema sudjelovanja u tehnokratskoj državi nadzora.

https://www.courageouslion.us/p/strictly-speaking – Oct 26, 2025 – Židovi u svojim spisima priznaju da nisu potomci drevnih Izraelaca. Antisemitsvo: Riječ antisemitizam bila je izum; H.H. Beamish, u govoru u New Yorku, 30. listopada ‑ 1. studenog 1937.: – – „Godine 1848. Židovi su izmislili riječ ‘antisemitski’ kako bi spriječili korištenje riječi ‘Židov’. Ispravna riječ za njih je ‘Židov’.”

www.globalresearch.ca/?s=Palestine&x=0&y=0 – stari i najnoviji članci o Palestini

https://www.globalresearch.ca/children-middle-east-terrorists-according-israel/ 5930897 – 22. lipnja 2026. – Palestina: 42 000 djece u Palestini ozlijeđeno, 21 000 ih je ostalo s trajnim invaliditetom – odnosno bez udova. Preko 21 000 ubijenih, točan broj nije poznat, ali vjeruje se da je puno veći.

Iran: 168 učenica napadnuto korištenjem Palantir tehnologije. 1800 djece ubijeno ili ozlijeđeno. Libanon: 247 ubijene djece. 992 ozlijeđene djece. Svi teroristi prema Izraelu. – – – Vidi i https://www.transcend.org/tms/?s=Palestine

Zapad i njegova demokracija i slobode kojih se ne pridržavaju – kršeći ljudska prava vidi https://margaretannaalice.substack.com/p/a-mostly-peaceful-depopulation – 4. srpnja 2022 – Uglavnom mirna depopulacija –  Bilješke za moj razgovor s Corona istražnim povjerenstvom – Margaret Anna Alice

https://www.everand.com/podcast/845382019/Margaret-Anna-Alice-Battling-the-Cruelites-Their-Bid-for-Global-Domination-Margaret-Anna-Alice-discusses-her-prolific-work-as-a-dissident-writer. – Margaret Anna Alice: Borba protiv „Okrutnih“ i njihove težnje za globalnom dominacijom Iz Geopolitika i Imperij – podkasta – možete ih sve preslušati 97 minuta . Opis – Margaret Anna Alice govori o svom plodnom radu kao disidentske spisateljice koja se bori protiv tiranije suvremenog doba. Razgovara o svom pisanju tijekom Covid godina, koje je imalo dalekosežan utjecaj, kao i o mnogim napadima „okrutnih“ i „filantropa“ na nas, neiskusne mase, u njihovoj težnji za globalnom dominacijom. Isto vidi i ovdje

https://odysee.com/@GeopoliticsAndEmpire:f/Margaret-Cruelites-Covid-Global-Domination:c – April 2, 2025

• Rat i Mir – Sloboda – dio 4. možete u pdf file preuzeti ovdje: Rat-mir-Sloboda-4-dio.docx