Najavljeni državni proračun za 2026. predviđa rast prihoda od oko 8 %, uz očekivani rast BDP-a od tek 2,7 %. Takav nesrazmjer u prihodima i rashodima znači sve veće opterećenje za privatni sektor i ne može biti održiv bez ključnih reformi.

Istodobno EU sredstva će se uskoro smanjiti, a Hrvatska danas ima 900.000 stanovnika manje nego prije 40 godina. Ponašamo se kao da su demografija i EU fondovi neiscrpni resursi — a nisu i zato nam trebaju barem neko vrijeme strani radnici.

UGP smatra da je proračun provediv jedino uz sljedeće mjere:

1. Povećanje osobnog odbitka i neoporezivog dijela plaće

Minimalna plaća raste brže od neoporezivog dijela, pa dio rasta završava kod države – a ne kod radnika, osobito u tekstilnoj, kožarskoj i obućarskoj industriji gdje su primanja najniža. Ako smo se odrekli poljoprivrede, želimo li sada i naše vojnike ne samo hraniti već i odijevati isključivo iz uvoza iz Bangladeša ili Srbije? Vrijeme je za snažno rasterećenje rada.

2. Smanjenje više od 400 parafiskalnih nameta

Poduzetnici godinama plaćaju previše za premalo usluge. Tražimo sustavno i trajno rezanje parafiskalnih nameta, potpunu transparentnost i jasne rokove za njihovo ukidanje.

3. Stroža kontrola korištenja naknada za nezaposlene

Dio osoba prijavljenih na burzi prima naknadu, radi na crno, zakida državu koja ih financira i nada se da legalan posao neće pronaći. To je neodrživo i demotivira i radnike i poštene poslodavce. Potrebna je stvarna provjera dostupnosti radne snage.

4. Jačanje obrtničkih i deficitarnih zanimanja

Hrvatskoj kronično nedostaju zidari, električari, instalateri, kuhari, stolari, mehaničari… Djeci moramo jasno poručiti da su obrtnička i STEM-obrt zanimanja siguran put do dobrih primanja, jer upravo ta zanimanja danas najviše nedostaju gospodarstvu.

5. Odgovornost države za vlastite propuste

Ako poduzetnik zakasni – kazna. Ako država kasni mjesecima, ništa se ne događa. Primjer: brojni solarni projekti čekaju priključak jer država nije na vrijeme izgradila dalekovode i transformatore—stoga pozdravljamo ulaganje 300 milijuna eura u elektroenergetiku. Generalno, tražimo uvođenje sankcija i kompenzacija kad administracija koči gospodarstvo.

6. Digitalizacija mora smanjiti administraciju, a ne je napuhivati

Digitalizacija bez rezanja birokracije je samo iluzija. Europa treba znati da digitalizacija u Hrvatskoj često postoji samo na papiru.

7. Državni rashodi moraju biti održivi – a ne temeljeni na nerealnim usporedbama

Ako se država hvali da je „normalno“ da su plaće učitelja kao u Sloveniji, onda je legitimno pitati: zašto ne odmah kao u Norveškoj ili Luksemburgu? Karikiramo namjerno — što je rješenje apsurdnije, to će kraće trajati. Slovenija je 40 % bogatija od nas, a mi povećanja primarno financiramo iz strane pomoći (EU fondova) i privremenih prihoda, umjesto iz rasta produktivnosti. Takav model je dugoročno neodrživ.

8. Tražimo reforme u zdravstvu da javnu uslugu pružaju i privatne poliklinika čime će se povećati konkurentnost, smanjiti korupcija i nepotizam u javnom zdravstvu, a svi građani imat će brži dostup dijagnostici.

Zaključak

Ako proračun raste brže od gospodarstva, netko to mora platiti – a taj teret ponovno pada na poduzetnike i radnike. UGP će i dalje zahtijevati manje tereta za privatni sektor, veću odgovornost države i proračun koji počiva na realnim, a ne na umjetno optimističnim pretpostavkama.