U betuli od Tonka jutros svi gledaju jednu te istu pađinu; jedni se smiju, drugi se krste, a treći komentiraju…
– U ime oca i sina…ma je li ovo posibilo? – krsti se Periša.
– A… sve je za rentat; pa su sadar došle na red i crkve i gole žene!
– Bi’će po oltaru pet tisuća eura!? Prosti mi bože…- prilično ravnodušan.
– Aaaa….mmmeni…govoru da nijesam ….dddobar! Ja san duša ovooog… grada – vikne na glas Muto ulazeću u betulu.
– Beskućnici nemaju đe poć spat u ovoj studenu u gradu. Hahaa…ha; čuvaju nam duše! Mea culpa! Mea pokora!? I solde u špag! – namjestivši se u stočiću u jednu pozu ironije.
– Ajdeee…sjedi Muto s nama; što ćeš popit…perbacco?
– Nijeeee…ovaj život ….vvvviše…. sicuuur! Un’ merda! – odgovara Muto.
– Muka je to i pokora; para da su svi prespavali peset godišta od komunizma, i sad su svi diventali il’ grande katolici…
– Ma…pogledaj hi samo u onom Gradskom vijeću; ko hijene! Nanjuše li nekog da šepa oli je ranjen subitu otkidaju kako živo meso i con tuti gusti; žvaču li ga žvaču, a la stampa piše i liže kapljice krvi s poda!
– E…si, ma …come no!? Naslađuju se jedan drugome; to ti ja taj makabristički, krvoločni, strašni instrumenta u podivljalim ljudskim srcima…- reče dotur.
– Danza Macabra! Na finimentu tuti kompleti, ujedinjuje sve i male i velike.
– Što je piz***uni!? Što ste danas ko marcia di funebre! Daj…malo bijelo! Što ste svi zinuli u slike i te sise! Viđi…hi u mene! – ulazi Dube uhvati se za prsi i prasnu u smijeh.
– Dobra si tu Dube; doooobra! – dovikne joj kamarijer.
– Uhmmuuu…! –zove je Muto. A ona mu prilazi, čupava kako metla, hodajući ko soldat s a čvrstim velikijem stopalima u nekakvim muškim crevljama i sjedne mu u krilo.
– Ahaaaa…ma bravi!
– Ma….jubavi moja! –reče mu Dube. A on sav mio i nasmijan obujmi je oko struka, ostavljaše sličicu iz negdašnjeg grada kako u fantaziji. U tom času ulazi jedna visoka zgodna žena, dugih kosa s peču taka i zategnutijeh guzica, topić, i drži mladića za ruku. Na ingleškom naručuju piće i sjednu u kantun ne obadavajući nikoga.
– Ova je za he***t! – pokazuje Muto rukama što bi joj činjeo.
– Jeeees…komad je nema što! – svi gledaju, nakon što je prekrižila noge i pokazala butine. Onda se naglo digne i pita kamarijera za toalete! Nakon nekoliko, vraće se Đuro blijed ko krpa, sjedne za stol i otvori usta kako cipol:
– Ime oca i sina i duva!? Maaa…koja je ovo danaske hudoba ušla u ovaj grad?
– Što ti je čovječe za gospu blaženu? Slobodno se povjeri ođe su svi prijatelji…!
– Jeli ti slabo? – on stoji i u strahu gleda prema wc-u.
– Maaa…bio sam u đestru; i ulazi jedna zgodna žesnka, a ja joj govorim kako je falila i pokazujem joj druga vratija…
– ‘No…no!’ Govori mi ona i uhvati me za jaja! Joooj…kako si dobra, joooj… joooj joj; počnem je skidat…aaaa…ono neugodno iznenađenje.
– Ooooopsss… – smije se Pero ko lud.
– Ja odskočim ko’ oparen, a ona mi namigne, zamahne dugom kosom i zagrne kotulu i piša odozgori kako muški… –
– Transvestit! Hahaaa….hahha! Dobro si paso!
– Meni se to još nije dogodilo, ali nitko od nas nije ga pripozno za rijet pravo! Kad sam navego za Tajland; ladyboysi tamo mogu itekako te zavarat…hahahaaaa!!!
– Sodoma i Gomora!
– E, a ja bih volio da sve jopet potaraca kako je pisalo u Starom Zavjetu!
– A đe ćeš ti? Nota bene: »Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih«, odvrati Gospodin, »zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.«

Jadranka