U betuli Od Tonka znalo se sjediti urama, i to više čeljadi, pa tako i diferentijeh pogleda na stvari koje su od velikog interesa po javnost, pa bi se onda uhitili u de’boto; ko je u pravu, a ko nije.

Insoma, razmahala bi se diskusija, a svatko se borio za svoje, a drugi bi sumnjičavo gledali ispod oka, ko’ bolje se ne prtit i spremit svoje mišljenje, i uživat, nasitit smijeha, nego se poć kontrestavat…

Evo…legam u fojima kako se još ne zna kojega smo pdrijetla, oli ti sorte; mi Hrvati? A najnovija istraživanja govoru di’fati kako nijesmo arivali iz Irana nego iz Češke!? – udobno zavaljen komentira Pero iz okupljenog društva za stolom.

– Maaa… piše kako su od importance ti markeri; serio! – namigne mu onaj do njega.
– Jes, čuo san i ja o tome i kako je taj marker R1a nije slavenski gen nego od Indij(an)aca…?!
– Auuuu… jebote; misliš na onog poglavicu: Bik koji sjedi? – pita Memo.
– Ma koji si ti kretino koji sjedi; on je bio fini čovjek. Poglavica plemena Siouxa pod čijim vodstvom su učinjeli najveću indijansku pobjedu na Little Bighornu… – svi u isti mah stanu komentirat.
– Nisam reko Indijanskog; nego Indijskog… ka’ me ne slušate.

– Va’ben…razumijemo mi tebe; tovar oli konj mala difenenca! – nastane smijeh udarajući se po bedrima ko mahniti.
– Aspeta, ako manevramo s terminima “slavenski geni” to bi značilo kako da je dio Indijaca slavenskog porijekla što je una mensognia…e!
– Ima tu i Kirgiza? – opet smijeh.
– Perzijanacaaa? – dobaci kamarijer.
– Taj marker kojeg nazivaš slavenskim, nalazi se kod istočnih susjeda koji imaju više azijatskih, hunskih i tatarskih gena.
– A… pravih starosjedilačkih gena, više ima kod stanovnika uz obale Jadrana nego u primjerice Zagrebu.
– Bravo… da; varijantu tog “starosjediočka gena” nailazimo i u Skandinaviji; maaa… niko neće poć rijet kako su Hercegovci diventali Skandinavci. Đuro ga pogleda poprijeko.
– Maaa… skuzaj me Đuro što se jediš; nijesam tebe ćeo impicavat, ali ja sam baš čuo kako je u điru to ime: ‘Svenska’ za Hercegovce da’ultimo tempo.
– Hahahahhaa…! – tresla se birtija od smijeha.
– Zašto me on mrzi? – Upita Đuro.
– Što se smijete kako vizdimele? Kako ću ti spjegat Đuro kako su se neki judi uzvisili pameću i snagom, a neki soldima. E… što se jediš; pa Napoleon i srušio Republiku pa se mi ne jedimo. Xe la storia!
– Eeeee… ma si, come no, sve je posibilo; viđi ovo dvoje iz Lexa opljačkali ono što je ostalo i nikom ništa; ma che grande coglioni… od gena? – čeljad odmahuje glavom ko da ne vjeruju na vlastite uši.
– Ha… čuješ; da je osto onaj Jebarez 3rd ili kako se već zove, on bi može bit zno. A još je i nekakav DJ ili tako nešto… !?- dobacuje sa susjednog tavolina.
– Okrenimo pađinu! Viđi ovo bogareti; je li i ovo posibilo? Ministrima će prema novom zakonu biti zabranjeno da se upuštaju u seksualni odnos s osobljem, izjavio je premijer Australije… – čita naglas.
– Oli im je bilo dopušteno?
– Kakav bi unaske zakon trebo; onega ti!’ Po kancelarijama i odjelima naskakuju ko kuneji na Lokrumu.
– Načeli smo alavija temu; naučili nas ovi iz EU…hvataju za guzice i sise u prolazu. Insoma, što sve trpu te poverete. A…viš’ ministar govori kako je onaj skanad bilo prijateljsko dikjeravanje na ortoprdiji; hehehe!!
– Mjesto da plačete vi se smijete!? Skifecaaa! – jopeta će Frano.
– Dio mio, kvesta đente? Užgaju se u’čas!
– Aaa…kako vam nije kuriozo kako se sad parćiva u Irsku i što će ondar biti s tijem našijem sjemenom oli sortom kad je sadarke prazna Slavonija?
– Oli nijeste čuli; dolazi nam novo sjeme!
– Aaaaaaha…ma nije posibilo? A, kojeee? – svi se ušute ozbiljno gledajući i slušajući pomno.
– Manosatino…!
– Aaaaa… e, bravisimo! Đusto! Govoru kako će se dokazat su tijem kako su čeljad ipak diventali od majmuna!
– Hahahahaa!! Iskreno govoreć zaboli me kita od koga smo. Idemo domaaaa… –  cerekajući se, svi se polako spremaju za poć i plaćaju konat kamarijeru.
– Oni mislu che tutto sara suo i da će sve odnijet na drugi svijet. Stari proverbio govori: „ Chi fa ma’ che non sapetti ben…e!“ – promrmlja sebi u bradu Pero.

Jadranka