Mladi samo žele kupiti kartu u jednom smjeru; za bilo đe vanka! Koga briga? Nema nezaposlenih, samo administracija buja. Laž i manipulacija su na svakom koraku; popušiš foru ideš dalje i neko vrijeme živiš u zabludi; nakon nekog vremena ukapiraš kako si jopet popušio novu foru, ali jopet ideš dalje…!?
Što je konstanta?
Ja mislim da konstanta treba biti Kantov kategorički imperativ i vjera u vlastiti zdrav razum i činjenice. Kako Gandhi kaže: „Nakon vremena krize nužno dolazi do toga da duh istine ispliva!“ Pa tako i da Sanader bude na finimnetu osuđen ko’ i cijela balica, i uz svo njihovo nagomilano bogatstvo više nikad ne budu u mogućnosti prošetati ulicama države čijem su upropaštenju toliko doprinijeli, a da ne budu svjesni kako svi ljudi među kojima se kreću to (ne)znaju. Laž postoji i postojat će, ali će postojati i istina. No, otići u drugu krajnost i proglasiti sve za laž, proglasiti svaku mogućnost rehabilitacije pravde i istine isto što i biti luzer.
Što zaista znači biti “luzer”?
Nekome je “luzer”, osoba koja radi za sitnu lovu. Politički osviještenim pojedincima “luzer” je pripadnik davno zaboravljene stranke. Moj pojam “luzera” razlikuje se poprilično od gore izloženih shvaćanja. Kad bih ukratko morala opisati luzera navela bih par poveznica; rane četrdesete i početne pesete; nezaposlen a, bez barem povremenog tratavanja , (pre)česti posjetitelj FB i sličnih virtualnih zborišta. Prepoznajete li se u ovom opisu? Ako je odgovor potvrdan što činite na promjeni svog luzerskog statusa?
Odlazite li u Švicu?
Što bi napravili Švicarci ili Norvežani da ih neko doveo u luzerski položaj i pljačka onako kao što su moćnici iz našeg naroda pljačkaju ljude iz tog istog naroda? E, sad… ako bi napravili ono što svako razuman pretpostavlja da bi napravio, onda to nije zato što smo svi oličenje poštenja i kreposti, čak ni zato što je naš mentalni kod drugačiji (štogod da to značilo); nego zato što SE TO JEDNOSTAVNO MORA napraviti! Ne možeš ubojicu pustiti da i dalje ubija po otocima ljubavi, ne možeš pljačkaša banke pustiti da se brani sa slobode i da u međuvremenu orobi još nekoliko banki. Ne može vladin povjerenik nastaviti uzimati milijune, nakon što su već uzete, a kako bi spasili Agrokor. Ne možeš reći: ‘KO JE JAMIO JAMIO’ i nastaviti dalje s isprikom da je svugdje bilo pronevjera, valjda će netko od oporbe zatražiti reviziju pretvorbe i privatizacije, a možda o neće; jadi ga znali!? Pa lijepo zaboravimo na te solde po Offshore Tax Havens – raj na zemlji za miljardere! Može bit kako bi skupa s tom istragom značilo kako ćemo morati vršiti i reviziju stvari iz II svj. rata itd…!? Tu su dežurni skretničari o ustašama, četnicima i partizanima zato valjda idu napose u Jasenovac. Kako prisiliti političare da napokon slušaju narod koji “zastupaju”; koje je rješenje? Prisiliti političare da slušaju indolentan narod!
Kako?
Tako da narod najprije prestane biti indolentan!
A kako to ostvariti?
Izgleda da tome ne može pridonijeti čak niti Grčko-hrvatski scenarij. Vrijedi li i za Hrvate ona: “Sila Boga ne moli” ili je Hrvatima u njihovom posvemašnjem duhovnom mrtvilu odumro čak i osjet za glad? Pa sad zagovaramo marihuanu ili da nabavimo rampine i sjedimo doli ispod zidina i čekamo kad će doplivat koji paket. Ok… ako nam i odumre osjet za glad onda se ipak moram zapitati što je s osjećajem za nepravdu? Krleža reče: “Bože me sačuvaj srpskog junaštva i hrvatske kulture.”
Pitam se što bi Krleža danas rekao?
Možda, Bože me sačuvaj hrvatskog samopoštovanja. Poznati su oksimoroni: drveno željezo, okrugli trokut, galantni Škot, profinjeni Bosanac, lijeni Japanac, ne napuhani Englez, neumišljeni Francuz, ma… njesam znala kako će me stvarnost prisiliti spoznati kako je još jedan oksimoron zaslužio da bude primljen u dvoranu slavnih, a to je – hrvatsko samopoštovanje. Posljedica ovog novo-ustoličenog oksimorona je nažalost natpis koji bi komodamente mogo s punim pravom riješiti naše granične prijelaze umjesto natpisa “Dobrodošli u RH!”, tj natpis: “Dobrodošli u EU samoposluživanje!” Tek toliko da ljudi znaju koliko je veliko naše gostoprimstvo. Sve za gostoprimstvo, i gostoprimstvo za ništa! A što se tiče političara, pa nisu svi političari u RH ti koje treba na nešto prisiljavati, nama naprosto paše da su oni baš takvi kakvi jesu. Čak ni političari ne trebaju nas prisiljavati da budemo veći falsuni i mazohisti nego što jesmo; mi ćemo im drage volje ispuniti svaku takvu želju, čak i prije nego se mnogi te želje uopće uspiju sjetiti. Tako da je ova tema očito smislena koliko i npr. tema; kako prisiliti ribu da skoči u more. Ovaj narod ne voli demokraciju, ni demonstraciune, oni žele biti pod ‘diktaturom lopina’ i to je upravo to, jer eto opet nam se rugaju s novom reformom zdravstva ala’ americana; pa za dna-dva novim porastom cijene goriva; pa si tako opet popušimo! Mogu nas strpat u nekakav gulag i tamo će ljudi bit sretni i zadovoljni. Imamo mentalitet robova i to je nepobitna činjenica. Sad imamo politokraciju, a ne demokraciju, zastupnik je ovisan o stranci koja formira listu i odlučuje na kojem će mjestu liste biti. Zato zastupa prvenstveno interes stranke i od toga zavisi njego sljedeći mandat, ne mora se ni pojaviti ili govoriti u Saboru, ako je u milosti ili interesu stranke da ga ponovo delegira. Eto – to bi bila vlast po mjeri i jedna vrlo lijepa i prekrasna demokratska vlast. Ali Zakon o radu redovito se dotjeruje i brije ko dobar friz, dok naš Kazneni zakon ne valja, pa moramo usvajati one uz EU makar se zvala Istanbulska po kojoj (nije)osuđen bivši predsjednik MMF – Strauss –Khan, što je povalio jednu sobaricu, pa su gosti iz hotela istrčali iz kamara koliko su ovi urlikali!! E…po tom istom aršinu: radnik nešto sje**e – otkaz, ovrha, blokiran, ulica. Inženjer nešto sje*e – otkaz, sudska, globa. Doktor sje*e (u privatnoj klinici, ne ovi međedi) – otkaz, sudska, globa, pržun. Političar sje*e – saborska mirovina. Diretur **** u tajnicu u uredu – muškardin.
Ajmeee…meni koje li blasfemije?
Pa nismo mi pošempjali! Nismo ni redikuli, bestimaduri, barufanti, falsuni, pi***uni, gente di merda, brontuloni… Zašto bi mi ezađeravali i nogama u guzicu spediškali hi đe im je mjesto!? Nego, mali moj… molaj se, ne zaslužuju te; hodi za Novu Zelandu!
Che la’vada!

Jadranka