Trgovačko-putnički parobrod „Dubrovnik“ tijekom prijevoza putnika i razne trgovačke robe za Gruž (i Boku kotorsku) torpediran je 9. svibnja 1916. godine između rta Gomena blizu Pelješca i Sv. Đurđa (Jurja) na Hvaru oko 10,30 sati. Podmornica je iskoristila skrovito mjesto iza grebena i brod su pogodila dva torpeda od kojih jedan u središnji dio parobroda. Od 38 osoba na brodu (19 putnika i 19 članova posade) bili su trgovac, dva fratra (dominikanca), tri ženske osobe, lučki peljar (pilot), 11 privatnika i g. Neisser na povratku u Dubrovnik s dopusta. Ratni brod “Huszar“ doplovio je pružiti pomoć i spasio jednog izmučenog mladića. Prvi zapovjednik parobroda „Dubrovnik“ bio je kap. Frano Krunajević iz Kućišta na Pelješcu, drugi zapovjednik kap. Antun Blazić iz Voloske, I. stojar Antun Susterić iz Gruža i II. strojar Amadeo De Bin iz Trsta. Kao jedan od najboljih i najsolidnijih parobroda Dubrovačke parobrodarske plovidbe parobrod „Dubrovnik“ (nosivosti 481 t, brodski stroj 650 KS, brzina 11 milja na sat) izgrađen je u Engleskoj 1892. godine i vrijedio je preko 200.000 kruna, te je bio osiguran za uobičajene pomorske nezgode, a ne za nesreće uslijed rata. Brod nije vršio prijevoz kotrabanda (zabranjene, krijumčarene robe) ili oružja i strjeljiva.

Natporučnik 78. regimente dubrovačkog Postajnog zapovjedništva 36-godišnji Georg Neisser i strojar Amadeo de Bin nakon prvog torpednog udara pohitali su u čamac, ali drugi torpedo podigao je čamac u zrak. Plutajući komad drva pomogao im je u preživljavanju (iako su naknadno malaksali i potonuli), a navodno je i natporučnik Neisser imao ranu na obrazu. Također je plivao i zapovjednik Krunajević, te uložio znatne napore za pomoći im uslijed relativno dalekog kopna. Podmaršal Antun Andrian izrazio je općinskom načelniku žaljenje povodom te nesreće.

Od tereta je na parobrodu „Dubrovnik“ bila ukrcana i modra galica svesrdno očekivana na dubrovačkom području u svrhu spasa vinogradarstva. [Danas bi to bilo pravo zagađenje u moru jer se za uporabu samo male količine modre galice za lov na hobotnice plaćaju ogromne kazne.] (Grozna katastrofa na moru, Potopljen parobrod „Dubrovnik“, Utopila se dvanaestorica; Još o propasti „Dubrovnika“, Pohvalna pažnja, Čitulje, Modra galica, Prava Crvena Hrvatska, god. XII, br. 577, /13. V. 1916./, Dubrovnik, 1916, str. 3. Dio ovih podataka prenesen je i u članku: Parobrod „Dubrovnik“ potopljen od neprijateljske lađe-ronilice, Jedro, god. I, br. 6, Sarajevo, 1916, str. 140, samo što tamo stoji da je torpediranje bilo 9. travnja 1916. oko 11,30 sati.).

Po nekim naknadnim „procjenama“, parobrod „Dubrovnik“ vrijedio je preko 350.000 kruna i bio udoban i pogodan za trgovinu i putnike. Torpediranje na daljini 3 milje od kopna imalo je mogući prvotni cilj usmrćenja posade broda i putnika. Posljednji je napustio brod I. zapovjednik kap. Frano Krunajević. Spustio se niz konop broda koji je već do pola bio u moru, a drugi torpedo bacio ga je pod more. Isplivao je na površinu začinjenu modrom galicom i sumporom, te u pogibeljnoj situaciji sugerirao savjete preživjelima na površini mora. Po iskazima svjedoka kap. Frano Krunajević postupio je „odvažno, prisebno i hrabro“, te zaslužio pohvale i priznanje, a i posada broda se iskazala tijekom brzog spašavanja. Krma broda, kormilo, natpis „Dubrovnik“ i zastava potonuli su zadnji. Zapovjedniku kap. Krunajeviću potonulo je osobno oko 7.000 kruna (u robi i novcu). Parobrod „Dubrovnik“ bio je nakrcan raznom trgovačkom robom, živežom, krumpirom, kukuruzom, sočivom, brašnom, sladorom (cukarom), rumom, modrom galicom, sumporom, te je na njemu bilo i 13 volova, u ukupnoj vrijednosti 600.000 kruna odnosno oko 1 milijun kruna materijalne štete. (Još o barbarskom djelu neprijateljske podmornice, Parobrod „Dubrovnik“ vrijedi preko 350.000 K, Sveukupna šteta oko 1,000.000 K, Prava Crvena Hrvatska, god. XII, br. 578, /20. V. 1916./, Dubrovnik, 1916, str. 3).

Prilikom torpediranja teško su ozlijeđeni strojar Antun Susterić iz Rijeke (Gruž), kuhar Antun Lovrić iz Preka kod Zadra i Matija Novoselić iz Ugljana, pa su zajedno sa spašenim dominikanacem Mirićem odvedeni u bolnicu u Splitu, dok su drugi spašeni u mjestima Bogomolje i Sućuraj (Hvar). (Zur Torpedierung des „Dubrovnik“ Grazer Tagblatt, 26. Jahrgang, Nr. 150, /31. Mai 1916./, Graz, 1916, str. 3).

Frano Vlahov Krunajević iz Kućišta postao je upravitelj (velike) obalne plovidbe 6. siječnja 1902. godine. (Annuario marittimo per l’anno 1903, LIII. annata, Tipografia del Lloyd Austriaco Editrice, Trieste, 1903, tab. CXLIX). Odlikovan je za ovaj pothvat spašavanja austrijskim carskim odličjem.

Ministarstvo vanjskih poslova Austro-Ugarske uputilo je diplomatskim zastupnicima savezničkih i neutralnih vlasti na bečkom dvoru 15. svibnja i 12. srpnja 1916. proteste protiv torpediranja trgovačkih parobroda (“Daniel Ernö“, „Zagreb“, „Dubrovnik“, „Biokovo“ i „Albania“). (Novi prosvjed zbog torpedovanja trgovačkih brodova, Prava Crvena Hrvatska, god. XII, br. 588, /29. VII. 1916./, Dubrovnik, 1916, str. 1).

Dubrovnik i Zagreb su pored dosta (kulturnih) dodirnih točaka imali i onu u stradavanju parobroda istih imena, pa je tako torpediran i parobrod „Zagreb“, kao prethodno i bolnički parobrod „Elektra“. („Dubrovnik“ – „Zagreb“, Prava Crvena Hrvatska, god. XIII, br. 614, /20. I. 1917./, Dubrovnik, 1917, str. 2).

Đivo Bašić

P.S.
S druge pak ratne strane, putnički parobrod „Zagreb“ njemački bombarderi potopili su u rujnu 1943. godine uz južnu stranu gata Sv. Petar u splitskoj luci. (Ivan Fabrio, Podizanje putničkog parobroda „Zagreb“, Jugoslavenski mornar, god. II, br. 7, Zagreb, 1946, str. 254). Po nekima su parobrod „Zagreb“ (ex-“Gödölö“, ex-“Enrico Baroni“; izgrađen 1908. godine u Engleskoj) u splitskoj luci potopili partizani 1943. godine. (A. G. – P. M., Rekonstrukcija parobroda „Zagreb“ i „Split“, Pomorstvo, god. II, br. 5, Split, 1947, str. 7). Putničko-teretni motorni brod „Zagreb“ Jugoslavenske linijske plovidbe bio je prvi motorni brod (veće tonaže) izgrađen nakon II. svjetskog rata u ondašnjoj Jugoslaviji, a (za razliku od starijih brodova-imenjaka) na krmenom dijelu bili su zapovjednički most sa svim nadgrađima i strojarnicom. (D. I., Pušten je u eksploataciju motorni brod „Zagreb“, Pomorstvo, god. IV, br. 8, Split, 1949, str. 311). U klasi motornih brodova tipa „Zagreb“ bili su i „Skopje“, „Sarajevo“ i „Titograd“, a spadali su u najbolje uređene brodove svijeta tog vremena. (Milivoj Jurjević, Motorni brod tipa „Zagreb“, Pomorstvo, god. V, br. 1, Split, 1950, str. 13).