Toliko je ljudi koji jedva spajaju kraj sa krajem, toliko je problema u svakodnevnom životu, a oni koji bi trebali krojiti i stvarati izlaz iz postojeće situacije ili barem pomoći u tome jer za to primaju plaću, nas dijele sumanutim temama. I onda gledam prepucavanja oko ničega, tvrde stavove i tvrdu kohabitaciju, a iza kamera zajedno piju i smiju se narodu jer stara je stvar: kruha i igara!! U međuvremenu se javljaju razne interesne grupe i lagano guraju svoje izopačenosti pod normalno i idu tako daleko da bi u dječje vrtiće promovirali svoje poglede…ništa nemam protiv nikog, ali ne terorizirajte druge svojim likom i djelom….i molim vas….ostavite djeci dugu…A svi oni zajedno skrivaju se iza maske koja nikad ne pada i neće pasti…

Ukradeno

Ukradene misli, ukradeni snovi, pokrali  nas oni što krasti su mogli.
Ukradene riječi, ukradeno vrijeme, ukraden ponos, ukrali mi tebe.
Ukrali su dugu, ukrali sve boje, ukrali i djeci nevine snove.
Gdje god da kreneš, ukradene šanse i stvari padaju, ali nikada maske.

Ukradena jutra, ukradene zvijezde, ukradena sjećanja, ukradene sjene…
Ukradena srca bačena kraj puta, zbog lažnog prstenja ukradena ljubav.
Ukradene duše, u redu što stoje, ukradeni oprost od Boga mole.
Gdje god da tražiš i tračak nade, svi tragovi padaju, al nikada maske.

Ukradena mladost i sijede kose, ukradeni ratovi ukrali živote…
Ukradene svađe i modrice plave, ukrale razum, ukrale zdravlje.
Ukradene rijeke, ukradeni idoli, ukradeno baš sve-sve što postoji.
I na kraju kad želiš pokazati tajne, znaj sve će pasti, al nikada maske

(Ukradeno sve je, ukradeno davno, pod maskom su zato, pod maskom su zato)